Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

DOSJETKE O SUMORNOJ STVARNOSTI Bezazlene šale pretočio u ozbiljnu knjigu aforizama

Regioni
Autor:

Foto: Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija

Ekonomista, aforističar, pisac, planinar, zaljubljenik u prirodu. Ovako bi se u jednoj rečenici mogao opisati Zoran Trbić iz Bijeljine.

Iako je karijeru proveo  u elektro-energetskom sektoru, široj javnosti postao je poznat po aforizmima. Do sada je objavio tri knjige aforizama.

Četvrta, „Pozitivna nula“, objavljena je tik pred izbijanje epidemije virusa korona, zbog čega još čeka da bude predstavljena javnosti.

– Četvrta zbirka, svježa iz štampe, zajedno sa suprugom i sa mnom, završila je u korona karantinu – kroz osmijeh započinje priču Zoran.

“U kružnom toku“, „Lajanjem do zvijezda“ i „Slučajni uzorak (sa preporukom)“ nazivi su objavljenih zbirki aforizama. Sa svojim aforizmima ušao je i u čuvenu Balkansku antologiju aforizama.

Rođen je u proljeće 1951. godine u selu Dračić. Osnovnu školu i gimnaziju  završio je u Kaknju, nakon čega ga je životni put usmjerio u Sarajevo, na Ekonomski fakultet. I upravo tokom školskih dana nastali su njegovi prvi aforizmi.

Počelo s profesorima

– Kao gimnazijalac bio sam redovan učesnik literarnih večeri, gdje sam imao svoju tačku bezazlenih šala na račun profesora, predmeta i dogodovština gimnazijalaca. Pisao sam najviše za svoju dušu, ponekad za neke novine – kaže Zoran.

Kao diplomirani ekonomista, kratko je radio u Rudniku Kakanj, još kraće u „Šipadu“ u Bijeljini, a najveći dio svog radnog staža odradio je u „Elektroprivredi“.

Foto: S.R. Mrkonjić/RAS Srbija

– Radio sam prvo u Palama, a poslije i u Trebinju. Tokom studija upoznao sam suprugu Mariju iz Bijeljine, zbog koje sam i preselio davne 1978. godine u ravnu Semberiju. Tu sam dočekao penziju, u kojoj neizmjerno uživam, najčešće u društvu dvogodišnjeg unuka Luke – kaže aforističar.

Objavljujući priče i pjesme u časopisima došao je na ideju da ipak treba nešto ostaviti iza sebe. Tako se rodila ideja za prvu knjigu.

– Smatram da svaki čovjek treba da ostavi nešto iza sebe. Meni je to bilo najljepše i najlakše kroz pisanu riječ. Po prvim reakcijama čitalaca znao sam da nisam pogriješio – ističe Zoran.

Monografija o rodnom selu

Zoranovo pisanje nije ograničeno samo na aforizme. Godine 2013. objavio je, njemu posebno dragu i važnu, monografiju „Selo za ponijeti“, o njegovom rodnom selu Dračić u okolini Kaknja, koga više nema.

– Moj zavičaj je odavno popaljen i srušen, pa se tako rodio nagon da započnem s pisanjem jedne storije, hronologije, monografije, o Dračiću, selu kojeg više nema. Nekoliko godina sam sa izuzetnom mukom prikupljao građu, jer ljudi, koji su pamtili sve to, nestaju. Onda sam, prema nekim pričama mojih prijatelja, kumova, starijih savremenika mojih predaka, fotografijama, predmetima, napravio tu knjigu koja se zove „Selo za ponijeti”. Mislim da je to pravi naziv, jer je selo, na ovaj način, ponijeto na sve kontinente – priča Zoran.

Foto: S.R. Mrkonjić/RAS Srbija

U knjizi su, kroz razne fotografije, zanimljive priče, anegdote i kratke biografije, predstavljene porodice i familije koje su živjele u Dračiću, Ponijevu, Subotinju.

Trbić je knjigu upotpunio i svojim ilustracijama, a kao pravi hedonista, poseban segment posvetio je jelima iz djetinjstva u zavičaju.

– Možda je to zato što sam rano otišao iz zavičaja, što sam otišao kad mi je bilo najljepše, ostavio neponovljiva praskozorja, sanjiva buđenja, majčina dozivanja – sa sjetom priča Zoran.

Strast prema prirodi

Pored pisanja, Trbićeva velika strast je priroda.

– Dugi niz godina član sam planinarsko-ekološkog društva “Majevica”. Često sa planinarima idem na ture po našim planinama, obilazim prirodne ljepote. Nastojim da objektivom zabilježim krajolike, pa kasnije, inspirisan onim što sam vidio, pišem kratke ilustrovane priče s naših planinarskih druženja – kaže Zoran.

Foto: S.R. Mrkonjić/RAS Srbija

S obzirom na to da je bio među onima koji su obuhvaćeni zabranom kretanja, kaže da mu izolacija nije pala teško, jer je vrijeme proveo u prirodi, na selu.

– Ako se može reći da je iz svega ovoga izašlo nešto dobro, to je upravo činjenica da su se ljudi vratili prirodi i shvatili njen značaj. Nema ničeg ljepšeg od čistog vazduha, mirisa svježe pokošene trave, cvrkuta ptica, širine i slobode koju pruža priroda – ocjenjuje za kraj Zoran.

Novu knjigu “Pozitivna nula” će, kaže Trbić, predstaviti čim mu to uslovi dozvole. Pozitivna nula je, kaže, pozitivan pojam; ako nije odličan rezultat, bar je čist račun, jer radiš, trošiš, prosiš, dobijaš, a opet ostane i za dobro raspoloženje.

Udaraj, ali pazi da se ne vrati

Trbićeve zbirke aforizama su tematski raznovrsne, jer, kako i sam kaže, teme “lebde” svuda oko nas.

– Aforizam daje toliku širinu da nisi vezan ni za jedan segment društva , pa “udaraš” po svemu. Naravno, treba znati i kako udariti, a da ti se to ne vrati – kaže Zoran.

Izdvaja nekoliko aforizama.

  • Krilatica “Gradite škole – djeca vas mole”, u današnjem prevodu glasi ”Za svoje jedino dijete – tata gradi fakultete”;
  • “Priprema za izbore: Izbriši stara sjećanja, da ti uđu nova obećanja”;
  • “Da je Tesla znao šta će sve izaći na vidjelo, još bi nas držao u mraku”;
  • “Priča o životu stade u fusnotu”;
  • “Korijene vučemo uglavnom iz šume”;
  • “Koristim se stranim jezicima, a svoj držim za zubima”;
  • “Hipertenzija  – kako to uzvišeno zvuči”.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO