Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

DRAGO JE SPORTSKA ENCIKLOPEDIJA Mladić iz Ugljevika živi u kolicima i ne propušta košarkaške i fudbalske utakmice

Regioni
Autor:

Foto: Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija

„Živa sportska enciklopedija“, odgovoriće vam Ugljevičani kad pitate za njihovog sugrađanina Dragu Jovičića. Ovog tridesetogodišnjeg mladića život nije štedio ni mazio, ali na vedrom duhu i jakoj volji za život, mogu mu mnogi pozavidjeti.

Od rođenja je u invalidskim kolicima, ali ga to nije spriječilo da se posveti svojoj velikoj ljubavi, sportu i da stekne veliki broj prijatelja upravo iz ovog svijeta. Njegova kuća je muzej u malom – ispunjen brojnim sportskim trofejima.

Drago Jovičić ne propušta košarkaške i fudbalske utakmice u Ugljeviku ali i susjednim mjestima. Redovan je gost i košarkaškog kluba “Mega”iz Sremske Mitrovice koji igra ABA ligu, jer je tu stekao mnoge prijatelje. Od kada zna za sebe sport mu je, kako kaže, jedina ljubav i hobi.

Gotovo da nema poznatijeg međunarodnog i domaćeg sudije kojeg Drago Jovičić nije upoznao. Mnogi od njih šalju mu i dresove, sudijske pištaljke, medalje, klupske šalove i druge sportske poklone.

– Imam puno dragocjenih poklona. Neki od arbitara su počeli da mi šalju, a onda se kolekcija povećavala – kaže Drago.

Foto: Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija

Najdraži poklon mu je, ipak, jedan telefonski poziv.

– Moj prijatelj Slaviša Radovanović iz Laćarka me upoznao sa Miloradom Mažićem. I kada mi je za rođendan zazvonio telefon nisam mogao ni da sanjam da će mi čestitati baš Milorad Mažić. Elitni sudija FIFA, UEFA, koji je sudio derbije između Partizana i Zvezde, mečeve kvalifikacija, na gotovo svim najvažnijim takmičenjima, prvenstvima i ligama. To je najveći autoritet u ovoj oblasti, ali i veliki čovjek. Milorad je sada u Kini, ali obećao mi je da ćemo se vidjeti kad prvi put dođe – kaže Drago.

U životu Dragu nije sputalo to što je u invalidskim kolicima od rođenja, kao ni skromne finansijske prilike njegove porodice. On, majka i otac žive od jedne – očeve plate i socijalne pomoći opštinske uprave. Drago ima nekoliko želja, ali izdvaja jednu.

– Volio bih da vodim košarkaški semafor, upisujem vrijeme, rezultat. To bih mogao da radim. Moram završiti taj program i dobiti sertifikat. Ako Bog da uspjeću u tome – kaže skromni mladić, koji je član uprave ugljevičkih sportskih klubova.

Nada se da bi mu posao omogućio i da više putuje.

– Srećan sam i kada gledam utakmice u kući ili u kafiću sa svojim prijateljima, ali volio bih da mogu da idem na sve utakmice kao što to rade neki moji vršnjaci. Ipak, za nekoga ko je u kolicima to nije zgodno. To zahtjeva i mnogo novaca – kaže Drago.

Foto: Slađana R. Mrkonjić/RAS Srbija

Iako sa fizičkim hendikepom od rođenja, Drago je vedrog duha, svakodnevno aktivan, život mu ispunjavaju druženja sa mnogobrojnim prijateljima u Ugljeviku.

Sportski novinar Milorad Jugović mladića je upoznao prije desetak godina.

– Sportska enciklopedija, to je Drago. Impresioniran sam njegovim sportskim znanjem. Često me informiše o sportskim događanjima, fudbalskim, košarkaškim utakmicama. Završio je ekonomsku školu i smatram da bi mladiću trebalo obezbjediti neki posao koji bi mogao da radi. Mi smo mu pomogli tako što smo uklonili arhitektonsku barijeru i omogućili invalidskim kolicima lakši pristup kući, ali to nije dovoljno. Najsretniji bismo bili kada bi mu pronašli neki posao. To bi ga zaista usrećilo – kaže Jugović.

Sanja velike snove

Drago Jovičić svojom skromnošću, dobrotom i pozitivnom energijom kojom zrači, može da posluži kao primjer mnogima. Nije član ni jednog udruženja koje brine o osobama s invaliditetom, a ni od opštinske uprave Ugljevik nema značajniju podršku. Uprkos tome  vjeruje u ljude  dobre volje i sanja velike snove za koje je siguran da će se kad, tad ostvariti.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO