Milanka se osvrnula na Sofijino djetinjstvo.
– Sofija je bila nestvarno stvorenje od kada se rodila. Kada sam je rodila, posmatrala sam je i pomislila: “Da li je moguće da se nešto ovoliko voli?” Oplemenila bi svaki prostor u koji bi ušla, svi vaspitači govorili su da je nevjerovatna i da je divno dijete – kaže ona.
Kako je ispričala, niko se pored Sofije nije osjećao loše, trudila se da svima pomogne.
– Naše vrijeme je bilo izuzetno. Kada Sofija ode kod svog oca, to je bila nevjerovatna količina sreće. Kada sam bila mala željela sam da imam sestru. Ona je meni bila sve – kaze majka kroz suze.
Ističe i da je Sofija bila djevojčica koja je voljela život, te da je bila jako pametna i intelignetna.
– Ono sto sam ja danas je zahvaljujući Sofiji – rekla je Milanka.
Kako je ispričala, u aprilu 2018. godine ostala je trudna sa sadašnjim suprugom i dobila je sina.
– Često sam mu u šali pričala da bude zahvalan što je Sofija bila divna beba, jer da je bila nemirna kao on, razmislila bih da li bih opet bila trudna – kaze Milanka.
Milanka je istakla da se nikada nije obraćala školi, za razliku od majke dječaka ubice koje pisala školi sa poslovnog mejla i potpisivala se kao doktor.
– Nikad se ne bih školi svog djeteta obratila sa svog advokatakog mejla. Sofija je voljela što sam advokat, osjećala se zaštićeno, ali nikada to nije zloupotrebljavala – kaze ona.
Pedagog joj zamjerao pramenove
Dodaje i da je njena kćerka u 7. razredu uradila pramenove, te da joj je pedagog zbog toga zamjerio.
– Niko u školi nije volio pedagoga, plašila se šta će joj ona reći iako sam je ja podržala. Pedagog je više zvala na razgovor zbog zelenih pramenova. Prvi put kada je pozvala rekla je ta takvi pramenovi nisu primjereni za školu, htjela sam da odem u školu, ali mi je Sofija rekla da će to sama riješiti. Treći put kada je pozvala, rekla joj je da ima sedam dana da skine pramenove – kaže ona.
Milanka napominje i da je nakon što je Sofija rekla da joj je mama dozvolila, pedagog njoj odgovorio: “Nisam te poslala kod mame, nego kod frizera”.
– To je bilo mjesec dana prije 3. maja. Imala sam potrebu da joj kažem da se tako ne razgovara da djetetom, te da ja moram da joj dam novac da ode kod frizera i da sam zahvalna što mi je sve pričala – ispričala je revoltirana majka.
Dodala je i da su to problemi PP službe, te istakla kakve probleme oni primjećuju. Milanka je tada istakla i da Sofija nikada nije pomenula dječaka ubicu, te da ga ona ne poznaje.
– Njih dvoje nisu išli zajedno u odjeljenje. Čula sam od druge djece sa kojima je ranije išao u odjeljenje da je isticao kako su mu roditelji važni, pričao je o oružju i streljani, a u posljednje vrijeme i o astronomiji – navodi ona.
“Nemam ideju kako da kažem sinu šta se desilo Sofiji”
Milanka je pričala i o svom sinu iz drugog braka, te je istakla da je on bio Sofijina i njena beba.
– Svaki njen ulazak u stan izgledao je tako što odmah baci stvari i trči da zagrli i poljubi brata. Još kada je ona imala 10 godina, a on dvije, mogla sam da joj povjerim brigu o njemu. Ostavim ih same na 10 minuta, a ona mu napravi igraonicu – kaže ona.
Napominje i da njen sin nikada neće biti svjestan Sofijinog gubitka.
– Sin me je pitao zašto sam tužna zbog Sofije? Rekao mi je da je otišla u školu i da će doći. Nemam ideju kako ću zapravo da mi kažem šta se desilo Sofiji. Kako da mu kažem da mu je sestru ubio školski drug, a da mu poslije toga kažem da mora da ide u školu? – ispričala je majka kroz suze.
Kako dalje navodi, sinu je ispričala da je Sofija dobila krila i da je na nebu i da dolazi noću kod nas kada spavamo.
– Puštam njene glasovne poruke i snimke da joj čujem glas, a on naiđe priča sa njom i pita zašto Sofija neće da mu odgovori, ali i zašto neće da doðe kod njega – kaže ona.
Kobni 3. maj
Milanka se zatim prisjetila i 3. maja, te opisala bol i agoniju koju je prošla tog kobnog dana.
– Posljednji put sam je vidjela 2. maja oko 17 časova, tada sam je posljednji put i poljubila. Tog 3. maja ustala sam uznemirena, skuvala sam kafu i izašla na terasu – navodi ona.
Kako kaže, dobila je poruku od drugarice čija kćerka je takođe išla u OŠ “Vladislav Ribnikar”.
– Napisala mi je da je bila pucnjava u školi, a ja sam dok moje dijete leži mrtvo poslala: “Svašta, apsolutno nemoguće. Kakva pucnjava u školi?” Poslala sam Sofiji poruku, zvala je, ali mi se nije javljala – kaže ona.
Ispričala je da je zatim pozvala i Sofijina drugarica, koja joj je ispričala da čekala Sofiju ispred WC-a kada je počela pucnjava.
– Rekla mi je da je ona u tom trenutku uletjela u kabinu i popela se na WC šolju i tiho je Sofiji govorila da ne izlazi napolje. Ali je ona nije čula. U tom trenutku, Sofija je istrčala. Rekla mi je da Sofija leži pored klavira, ali da nema povrijeđenih – kaze ona.
Prema njenim riječima, pozvala je Sofijinu drugaricu još jednom koja joj je rekla da je njena kćerka pogođena i da je videla krv.
– Rekla mi je da ne brinem. Odmah sam sjela u kola i krenula ka Beogradu. Zaustavila sam usput policajca i pitala ga za informacije o pucnjavi i ranjenoj djeci. On mi je tada rekao da nema mrtvih, ali sam mu poslala Sofijinu sliku koju je proslijedio kolegama i uputio me na komandira – kaze ona.
Kako kaže, komandir joj je tada sa suzama u očima rekao da ode ispred škole.
– Krenula sam, ali sam se onda vratila. Oči su mu bile pune suza, molila sam da mi kaže da li je živa i da li ima neke informacije, a on mi je opet rekao da odem ispred škole – priča majka.
Milanka je zatim ispričala da je suprug pozvao i rekao da svi koji ne znaju gdje su im djeca odu u policiju.
– Zatim sam pozvala Slobodana i zajedno sa njim otišla u policiju. Sjedim tamo i razmišljam o tome kako ću sada čuti najgore vijesti u mom životu. Kada smo ušli u kancelariju, rekli su nam: “Nažalost, nemamo dobre vijesti”. Vrištala sam i šetala po prostoriji, Slobodan je pao na koljena. Pričala sam kako je to nemoguće. Rekli su mi da su sigurni da je to ona – ispričala je majka.
Život nakon 3.maja
Istakla je i da ih je molila i pitala da li može samo još jednom da zagrli kćerku dok je topla, iako je znala da ne može zato što tijelo mora na obdukciju, jer je nasilna smrt.
– Mrtav čovjek hoda, osjećam se mrtvo. Jedino kada se baš uključim u igru sa sinom, mogu da se isključim na kratko. Muziku slušam na silu, jer je to moja veza sa Sofijom, ali ne osjećam je isto. Sve je na silu, više ništa nije spontano. Vrijeme je naš najgori neprijatelj – navodi Milanka.
Napomenula je i da je Sofijina soba još uvijek ista, te da je sve onako kako je ostavila to jutro.
– Njen miris se još uvijek malo osjećao, to mi je bitno. Kada ustanem odem u njenu sobu, upalim njen telefon, ljubim njenu sliku i pustim muziku. Na groblje ne idem uopšte, znam da neki ljudi tamo imaju mir, ali mene užasava jer znam da je tijelo mog djeteta u tom kovčegu. Kada želim da pričam sa Sofijom, odlazim u njenu sobu – zaključuje Milanka, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu