Dobro jutro, vozač. Uh, pa to je žena! Ovako je izgledala jedna od situacija koje su nasmijavale sagovornicu u prvim danima rada u profesiji koju je izabrala, a povod za priču stigao je od kolege koji je u redakciju Oslobođenja ušao oduševljen vožnjom u komercijali kojom je upravljala mlada i prijatna žena.
Malo je i do genetike
– Moramo o njoj napraviti priču, kazao je kolega.
Tako i bi. Nazvali su Centrotrans, zatražili ime i dozvolu.
Četvore oči, što bi rekli, ima otvorene od momenta kada upali motor autobusa, a oprez ne popušta nijednog momenta tokom dana. Iako sa puno odgovornosti i uz saobraćajni haos kakav vlada u Sarajevu, Božidarka Lehić uživa u vožnjama gradom i prevozu putnika sa jedne destinacije na drugu. Pa znate kako, uvijek me privlačila ljubav prema tim vozilima, jer većina moje porodice čine profesionalni vozači, počela je svoju priču Božidarka, pojašnjavajući da joj smjena počinje u 6.45 i traje do 15 sati.
Tokom radnog dana napravi četiri do pet krugova, a svakodnevnu dionicu kretanja interesantnom joj čine putnici. Stanice se ponavljaju, ali ne i lica kada se otvore vrata autobusa, prenosi Oslobođenje.ba.
– Putnici su nam zaista super, doduše, kod mene na ovoj liniji su pretežno stranci, nemaju neke zahtjeve, njima je bitno da se prevezu do centra grada ili obratno do Aerodroma, priznala nam je dok sjeda za volan i navodi da su domaći putnici, sarajevski stanovnici, jednako ugodni saputnici – istakla je ona.
Pogotovo kada vide ženu, jer im se na licu odmah osmijeh pojavi. Prisjetila se i dana kada je vozila liniju kroz naselje i privlačila pažnju mališana ispred škole.
– Kada sam vozila liniju za Boljakov Potok, prolazila sam pored škole, a djeca su mi na odmoru svaki dan mahala, spomenula je sagovornica, dodajući kako je djeci žena koja vozi autobus bila zanimljiva situacija – istakla je ona.
Da su Božidarka i njene kolegice inspiracija drugim ženama, govori i priča da im se nedavno pridružila koleginica koja se donedavno vozila u dijelu za putnike.
– U skorije vrijeme jedna se putnica, koja je kartu kupovala na stanici Mojmilo i vozila se komercijalom dugo, prijavila na obuku, položila za D kategoriju i došla kod nas da radi – ispričala je Božidarka i komentarisala da je vjerovatno vidjela da žene mogu voziti autobus i sada im je radna koleginica.
Automobili, sirene, pješaci koji pretrčavaju ulicu, romobili, moticikli… čitav saobraćajni haos okruženje je u kojem naša sagovornica, ali i njene koleginice bez nervoze i sa vedrinom na licu motaju volan autobusa i svojim putnicima pružaju ugodnu vožnju. Mnogo odgovornosti je na leđima ovih žena, ali sve se može kad se hoće.
– Uvijek moramo biti na oprezu i paziti i na putnike u našem vozilu, kao i sve one koji se nađu na putu i na trotoaru – pojašnjava žena za volanom i poručuje da profesija kojom se bavi nije za svakoga, jer ako ne volite ovaj posao, onda to nije za vas.
Uz Božidarku, u kompaniji Centrotrans za volanom ima još devet žena, a interes ljepšeg spola za posao vozača D kategorije svakodnevno raste.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.