Redakcija „EuroBlica“ čestitala je 29. rođendan kolegama iz Blica. Tim povodom, redakcije portala Srpskainfo i Bosnainfo, zajedno sa kolegama iz marketinga, prodaje, IT-ja, dizajna i svih drugih odjeljenja bez kojih ova medijska kuća ne bi imala svoj prepoznatljiv ritam, proslavile su godine rada na najautentičniji način.
Domaćinsku palicu preuzeo je banjalučki tim “EuroBlica”, koji je dočekao kolege iz Beograda i Sarajeva kako dolikuje, širokih ruku, velikog osmijeha i, naravno, punog stola. Spoj tri redakcije, tri grada i jednog Vrbasa donio je 2 dana ispunjena pravim timskim duhom. Bili smo domaćini, ali svi su se osjećali kao kod kuće. I baš to je suština svega.
To je potvrdila i Sanja Jović, izvršni direktor marketinga i advertajzinga. Jovićeva ističe da 29. rođendan Ringierovog izdanja “Blica” u Srbiji nije samo obilježavanje 29 godina postojanja, već 29 godina hrabrosti, posvećenosti i istine.
– S obzirom na to da 8. novembra „EuroBlic“ proslavlja svoj 26. rođendan, iskoristili smo ovu lijepu prigodu da malo ranije obilježimo i naš rođendan. Pustili smo 26 lampiona u nebo, i svaki od njih nosi priču o našem zajedničkom putovanju. Svaki lampion simbolizuje jednu godinu, godinu ispunjenu predanošću cijelog tima, ali i vjetrovima koji su nas pokušavali skrenuti s puta. No, naša vizija i misija, zahvaljujući odgovornim i hrabrim ljudima iz “EuroBlica”, uvijek su bile jače od svih izazova.
Baš kao što smo se uzdigli iznad prepreka, tako i ovi lampioni simbolizuju našu snagu i trajanje. Oni su svjedočanstvo da smo uspjeli da postanemo Vaš izvor istine i medij No1 u Republici Srpskoj. Naš uspjeh je trajno obećanje da ćemo i u budućnosti, kao i do sada, biti uz vas, pružajući tačne, relevantne i pravovremene informacije. Hvala vam što ste dio naše priče i što nam dajete podršku da rastemo i budemo još bolji. Radujemo se novim godinama uspjeha zajedno s vama – rekla je Jovićeva.
Spoj tri redakcije, tri grada i Vrbasa
I dok su lampioni otišli u nebo sa željama i sjećanjima, mi smo krenuli putem avanture. Dva dana, dva potpuno različita ritma. Prvi smo proveli u adrenalinu raftinga, a drugi u tišini dajaka. Bilo je padanja u vodu, ali ni sekunde zatišja u atmosferi. A kako nam je bilo? E pa… bolje da vam ispričamo sve redom.
Prvog dana raftinga okupili smo se kod konobe Pastir Kanjon nadomak Banjaluke. Prvo smo uzeli po kaficu da se zagrijemo, a oni koji su osjećali blagi strah od vode, za opuštanje su se odlučili i na po koju rakijicu. Odličnu, pravu krajišku. Zatim smo zadužili opremu. Brzo smo se uvukli u odijela, pa sa znatiželjnim osmijehom krenuli ka kombiju koji nas je odvezao do mjesta odakle je počinjala naša avantura. Nakon kraće vožnje smo stigli na odredište, zategli prsluk i popravili kacige, pa krenuli prema obali, u pravi mali boj sa rijekom, ali i sa sobom.
Pred nama je ležao Vrbas. Bio je tako veličanstven, snažan, brz i nevjerovatno lijep. Iako izgleda divlje, ipak je ima neku svoju čudnu smirenost, kao da tačno zna koliko daleko smije da ide sa svakim od nas. Dovoljno je da bacite pogled na njegove bukove i kanjonske zavoje pa da shvatite zašto je upravo ovdje održano Svjetsko prvenstvo u raftingu.
Dok smo ulazili u čamce i lagano se udaljavali od obale, Vrbas nas je već počeo testirati. Talas po talas, slap po slap. Nije trebalo mnogo da srce počne brže kucati. Međutim, zahvaljujući sposobnim skiperima Predragu i Zoranu iz Rafting centra Kanjon nije bilo mjesta panici. Znali su i kada treba malo da nas pokvase, čisto da ne zaboravimo gdje smo. Vesla su držali čvrsto, ali šalu su bacali lako. Slobodno se može reći da su skiperi bili pravi kapetani i zabavljači u jednom.
Vožnja je protekla odlično, a nakon spusta vratili smo se u već dobro poznati restoran. Brzo smo vratili opremu, presvukli se i razmijenili prve utiske jer se iz kuhinje već širio miris domaće hrane. Čekao nas je vruć roštilj. I to ne bilo kakav. Meso pečeno kako treba, ćevapi taman, piletina sočna, kobasice dimljene do perfekcije. Uz to hladno pivo, domaća rakija i sokovi za one koji voze kući. A ono što je oborilo i najtvrdokornije “nisam gladan” članove ekipe? Uštipci sa sirom. Niko se nije zaustavio na jednom komadu. Ne pitajte kako znam. To je specijalitet zbog kojeg se ljudi vraćaju i bez raftinga.
Slijedila je posebna rođendanska ceremonija, puštanje tačno 26 lampiona u nebo, simbolično označivši svaku godinu postojanja “EuroBlica”. Nakon toga smo se zasladili specijalno izrađenom rođendanskom tortom, ukrašenom logom kompanije i simbolima medijskog svijeta. Uz muziku, ples i pjesmu, slavlje se nastavilo do kasno u noć. Kolege su imale priliku bolje se upoznati, razgovarati u opuštenoj atmosferi i dodatno učvrstiti profesionalne i prijateljske veze.
Drugi dan našeg druženja bio je rezervisan za vožnju dajakom, tradicionalnim plovilom koje je prava rijetkost u Banjaluci i okolini. Momci iz Dajak kluba Centar su bili odlični. Njihovo znanje i pristup ulili su toliko povjerenja da su se, uz osmijeh, opustili čak i oni koji vodu gledaju radije s obale nego iz čamca.
Jedan kajak bio je ukrašen prepoznatljivim logoom “EuroBlica” i Srpskainfo, što je dodatno podiglo atmosferu i učinilo ovaj dan nezaboravnim. Vozili smo se polako, ali s puno adrenalina, kroz mirne vode Vrbasa, dok je priroda oko nas pružala prizore koji oduzimaju dah.
Za mnoge, ovaj dio programa bio je pravi izazov, ali i velika nagrada, jer vožnja dajakom nije samo sport, već i prava mala avantura. Kombinacija adrenalina i tišine prirode, u društvu sjajnih ljudi, učinila je ovaj dan posebnim i nezaboravnim.
Naša ekipa je pokazala da se granice mogu pomjeriti, a strahovi prevazići, uz pravu podršku i dobru energiju. Ovo iskustvo je još jednom potvrdilo da je spoj prirode i druženja najbolji recept za uspješan tim bilding. I ne sumnjamo da ćemo se i sljedeće godine vratiti na Vrbas, spremni za nove izazove i još bolje priče.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.