Iznad njegove glave u gredi pojavila se zmija dva dana zaredom. Prvog dana uspio je nekako da je savlada i udalji, ali drugog pojavila se ponovo.
– Znao sam da zmije borave u toj prostoriji i bio sam obazriv. Prethodnog dana, prije nego što je uhvaćena, pojavila se na gredi. Pokušavao sam na neki način da je istjeram i udaljim, ali mi nije pošlo za rukom. Pojavila se ovdje, izašla je na ovaj deo, pa se kretala ka gredi. Prošle godine sam tu nalazio i njihove košuljice, tri ili četiri komada. Pošto sam pekao rakiju, prostorija se dosta zagrijala i očekivao sam da će se pojaviti. I stvarno se pojavila. Prvog dana sam nekako uspio da je vratim, ali se ponovo uvukla. Drugog dana se opet pojavila. Čuo sam se sa zetom i rekao mu da zove Vladicu, da se to riješi, jer nije prijatno da me zmija iznenađuje. Pozvao sam Vladicu, a u međuvremenu sam pokušavao da je udaljim. Malo sam bacao vodu, ali nije vrjedilo. Ona se malo udalji, pa opet stoji tu – započinje priču Slobodan.
“Bježao sam koliko me noge nose i od tada sam uvijek na odstojanju od njih”
Dodaje je nije smio sam da je uhvati, jer već od ranije ima jako negativno iskustvo sa ovim opasnim gmizavcima.
– Nisam smio da je hvatam. Jednom me je zmija jurila dok sam sadio krastavce u njivi. Bježao sam koliko me noge nose i od tada sam uvijek na odstojanju od njih. Sada sam odlučio da zovem našeg majstora za zmije. Vladica je brzo došao, ali se ona u međuvremenu negdje uvukla i nismo mogli da je pronađemo. Sjedili smo malo, čekali da se ponovo pojavi, ali je nije bilo nekih 15 do 20 minuta. Vladica je rekao da će da ide, a meni je rekao da ga odmah zovem ako se ponovo pojavi. Poslije toga sam ušao da počistim malo zemlje koja je pala sa zida. Pogledao sam i vidio je ovdje, pored ivice. Poslije nekog vremena popela se na gredu. Pozvao sam Vladicu, ostao sam tu i nisam se pomjerao. U jednom trenutku pojavila joj se glava. Upalio sam baterijsku lampu ka njoj. Ona je gledala u mene, ja u nju. Kada je Vladica došao, pokazao sam mu gdje je i on ju je uhvatio – priča domaćin.
“Zmija se ne hvata uvijek isto”
Vladica Stanković čuveni je zmijolovac u tom dijelu Srbije, iza njega su na stotine uspješnih intervencija a ovaj čovjek koji gmizavce hvata golim rukama tako je spasio dosta života, ali i mnogo ljudi od straha. Sada je pomogao domaćinu da završi svoje pečenje rakije u staroj kući.
– U pitanju je stepski smuk, neotrovna zmija. Ovo je ogroman i ozbiljan primerak stepskog smuka. Ove godine bilo ih je poprilično mnogo. Imamo i otrovne zmije, kao što su poskoci, i to se dešava na teritoriji cijele Srbije, ali 95 odsto zmija koje se pojavljuju u ovakvim situacijama su neotrovne. Najčešći su stepski smuk, obični smuk i šumski, odnosno Eskulapov smuk. Zmija se ne hvata uvijek isto. Nijedna intervencija nije ista. Negdje se zavuku duboko, negdje mora nešto da se pomjeri ili skloni da bi moglo da im se priđe. Ovdje je situacija bila pristupačna i moglo je brzo da se reaguje – kaže Vladica.
On dodaje da prema njegovim procjenama, u Srbiji imamo deset vrsta zmija. Od toga su tri otrovnice, a sedam je neotrovnih. Ova spada u neotrovne. Od otrovnica imamo poskoka, šarku i planinskog šargana. Poskok je jedna od najvećih otrovnica u Srbiji i Evropi i najčešće se sreće. Otrovnim zmijama se prilazi drugačije nego neotrovnim, i zato je važno da ljudi budu edukovani.
“Oni koji bježe uglavnom nisu problem, jer se sklanjaju”
– Najveći problem kod ljudi je strah. Ljudi nisu dovoljno edukovani o zmijama. Najbolje je da se zmija pusti da sama ode, da joj se napravi prostor da se skloni. Mi smo za njih predatori. Kada im priđemo, one se osećaju ugroženo. Ako bih sada počeo da je iritiram, ona bi počela da šišti. To je njen način da upozori predatora da je preblizu i da je ugrožava. Tako se ponašaju i poskoci i druge zmije. One pokušavaju da zastraše onoga ko im se približio, kako bi dobile prostor da pobjegnu. Djecu treba učiti da se sklone i da ne prilaze zmiji. Bez obzira na to da li je zmija otrovna ili neotrovna, deca to ne mogu da prepoznaju i ne treba da pokušavaju da je diraju. Najkritičnija grupa su djeca koja se ne plaše, jer ona prilaze i pokušavaju da uhvate zmiju. Oni koji beže uglavnom nisu problem, jer se sklanjaju. I kod odraslih se dešava da pogreše. Prošle godine imali smo slučaj ujeda, jer je čovek pokušao da uhvati poskoka. To ne treba raditi. Ne treba ulaziti u takve situacije, već pozvati nekoga ko zna kako se postupa – kaže Vladica.
Za kraj poručuje da je zmija veoma važna u prirodi. Nijedna životinja ne može na dnevnom nivou da ukloni toliko glodara koliko može zmija. Kada ne bi bilo zmija, imali bismo nevjerovatan broj glodara. Naravno, i zmije imaju svoje predatore. Ježevi, ptice i druge životinje se hrane zmijama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.