Daje časove i prevodi književna djela na njemački, svira harmoniku i frulu, a za doprinos kulturi svog kraja, dobio je i zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije.
– Moja najveća želja, još od kratkih pantalona, bila je da učim, i ne znam koliko sam za svog veka knjiga pročitao – kaže djed Rade Šumarski, Sremac koji u biblioteci ima više germanske literature nego neki Nijemci.
Britkog uma i u 83. godini, ispisao je istoriju svog sela u 7.132 stiha u desetercu.
Čita bez naočara, i sa tugom se sjeća kako mu je otac zabranio da ide u školu i pored molbe učitelja, jer na salašu nije imao ko da čuva svinje.
– Mene su iz škole izvukli 1957. kada sam pošao u šesti razred da bi čuvao sve, a bio sam najbolji u školi, tako je bar tada direktor rekao od šest ili sedam stotina učenika. Nema od toga ništa, ja sam čuvao svinje, ali sam uvijek volio knjige, novine, bilo šta, daj da čitam, da se obrazujem. Kad čovek toliko pročita i sam dobije ideju da nešto kaže, i ja sam opisao svoje selo, ali ja, meni se to dalo u stihovima – priča djed Rade.
Dalo mu se kaže, i da sakuplja arhaizme, ima ih oko hiljadu i četiri stotine. Često je išao po selu i po tavanima sakupljao knjige, posebno njemačke, jer je želio da usavrši taj jezik, prenosi RTS.
– Pa sam kupio rečnike, pa viši tečaj njemačkog, ali onaj pravi, ne ovaj današnji, i jednom ja imao sam veliki tranzistor već u to doba, slušao sam Temišvar, Viena-Beč. kako oni kažu, to sam slušao. Vidi, pa ja to umijem, pa nema novina, pa nema knjige koju ja ne čitam i ne treba rečnik! Znajući da ja dobro govorim njemački, i sad, ovi moji iz rodbine, dolazila su djeca da im ja pomognem – dodaje on.
Djed Rade je besplatno naučio njemački oko stotinu đaka, ali i svoje unuke i prijatelje.
– On je najomiljenija ličnost, neću da kažem najstarija, ali on je zadnjih godina života, on je digao cijenu Martincima i Sremu. Takav čovjek, sa toliko razreda osnovne škole, da bude pjesnik, to je stvarno božiji dar – ističe Sava Grujučić iz Sremske Mitrovice.
Stizale su djedu Radi i nagrade, posljednja, zlatna značka uljepšala mu je, kaže, starost i dala mu snagu da istraje.
– Žurim, radim, ja odem deset kilometara i više u Bosut peške – dodaje Rada.
Čovjek željan znanja vitalnost održava i muzikom. Svira harmoniku i frulu, voli svoje selo i fudbalere “Borca” i sve što je, kaže, dobro i u duhu napretka.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.