Društvo

(FOTO) "Moj sin Darko je poginuo na ratištu, ne znam ko ga je ubio" Potresna sudbina Slavke Ivanić, koja je sahranila 2 sina i supruga

Neću da budem kukavica i da izdam svoje drugove. Ove je riječi, kako svjedoči njegova majka Slavka, izrekao Darko Ivanić, Mladić koji je pred rat otišao u Italiju i tamo se zapolio, ali se 1992. vratio u Republiku Srpsku.

(FOTO) "Moj sin Darko je poginuo na ratištu, ne znam ko ga je ubio" Potresna sudbina Slavke Ivanić, koja je sahranila 2 sina i supruga
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE

Zatvorio se koridor, on se, kao dobrovoljac, priključio Vojsci Republike Srpske Rekao je: „Neću otići, ostajem ovdje sa svojim društvom, neću biti kukavica”. Bio je na Vlašiću, pa potom u Čović Polju – kazala je majka Slavka u svjedočenju za Memorijalni centar Republike Srpske.

Darko je dokazao da nije kukavica. Poginuo je 4. novembra 1993. godine na ratištu u Čović Polju.

Kako je poginuo, to ne znam. Nađen je mrtav u sobi gdje je stanovao. Nije poznato ko ga je ubio, ni da li je bilo nehotice – kaže Slavka Ivanić.

FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE

Darko je bio mlad, imao je djevojku i namjeravao je da se oženi. Planirao i da započne gradnju kuće. Nabavio je građevinski materijal.

– Proljeća 1994. godine sanjala sam Darka u vojnoj uniformi kako kamionom nosi cigle, i na moje pitanje da li je pitao oca za dozvolu, nasmijao se i odgovorio: „Što ću mama pitati, to je ionako moje“ – priča majka Slavka.

Tada je odlučila da porodica sagradi kapelu pored groblja. Do prve godišnjice Darkove smrti, kapela je bila pokrivena i osveštana. Svake godine na Mitrovdan služi se parastos u kapeli.

Prije rata porodica Ivanić je živjela mirnim skromnim životom.

– Radili smo, i djeca su radila, u poljoprivredi, ali i druge psolove, da se zaradi dinar. Moj sin Duško se školovao u Sarajevu i zaposlio se u Brozanom Majdanu. Kada je počeo rat u Hrvatskoj, bio je rezervni oficir. Proveo je oko četrdeset do pedeset dana na frontu, pa se vratio na kratko na posao, a onda ponovo uključen kao rezervni oficir – prisjeća se majka Slavka.

FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE
FOTO: MEMORIJALNI CENTAR REPUBLIKE SRPSKE

Duško je dočekao kraj rata, njegov mlađi brat Darko nije.

Poslije rata, Slavka je pretrpjela još dvije životne tragedije; 2014. godine izgubila je supruga Dragutina, a nedugo potom i drugog sina Duška. Ostala je sama.

Ipak, u njenim riječima nema gorčine, niti mržnje.

Nisam nacionalista, ne mrzim nikoga, sjedim i razgovaram sa ženama različitih nacionalnosti. Majke podjednako plaču za svojom djecom, bilo koje nacije. Ponosna sam na hrabrost Darkovu, na njegovu odluku da ostane i brani Republiku Srpsku i svoj narod – kaže Slavka Ivanić.

Memorijalni centar Republike Srpske

Direktor Memorijalnog centra Republike Srpske, Denis Bojić, istakao je kako ovakva svjedočenja predstavljaju važan doprinos očuvanju kolektivnog pamćenja o stradanju i žrtvi srpskog naroda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. U saradnji sa Opštinom Čelinac i Boračkom organizacijom Čelinac, Memorijalni centar Republike Srpske započinje snimanje svjedočanstava i na području ove opštine. Memorijalni centar Republike Srpske poziva sve članove porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata da podijele svoje svjedočanstvo, te da na taj način trajno sačuvaju sjećanje na svoje najmilije. Svi koji žele da ostave svjedočenje mogu kontaktirati Memorijalni centar putem imejl adrese: [email protected] ili putem broja telefona: 051/222-999