Došli smo oko 9.30, pecana je bila postavljena, “malo veće tele” u njoj se okretalo na ražnju, crveni luk nasjeckan na stolu pored i sve smo to zabilježili i fotografisali, iako smo u startu naišli na negodovanje.
Nakon što smo objavili tekst, uslijedila je drama, pa su nakon “intervencije s vrha”, radnici brže bolje pecanu prebacili ispred neke ruševne kuće u blizini. Shvatili su da nije baš u redu peći tele u dvorištu obrazovne ustanove, pa su pecanu pomjerili na privatnu parcelu.
I nije problem kada se škola ponaša poput malog djeteta koje je uhvaćeno u krađi čokoladice, problem je kada se ono što se dogodilo pokušava “ispeglati” i na sve to stavi službeni pečat.
Ako je suditi po odgovoru Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske koji je uslijedio na pitanja Srpskainfo i to sedam dana nakon afere, ništa se zapravo nije ni desilo. Ili preciznije, desilo se, ali ne tu gdje su svi, odnosno mi, vidjeli.
Od ministarstva smo tražili između ostalog i odgovore na pitanja da li je i ako jeste na osnovu kojeg zakona, propisa, dozvoljeno da se u dvorištima javnih ustanova, srednjih ili osnovnih škola u Republici Srpskoj postavlja ražanj. Odmah u uvodu ministarstvo ističe da su tražili zvanično izjašnjenje direktora JU Ugostiteljsko-trgovinsko-turističke škole Banja Luka “povodom medijskih objava o navodnom pečenju teleta u školskom dvorištu”.
Prema odgovoru ministarstva, tele se nije peklo u školskom dvorištu, nego na privatnoj parceli, “udaljenoj od školskog objekta”. Ustvari peklo se, ali samo kratko i to “na molbu jednog gosta restorana”. Kako i kada je ta parcela postala epicentar događaja koji su zabilježili brojni svjedoci, ostaje misterija dostojna ozbiljnijih istraga od ove administrativne akrobatike.
Poseban biser u objašnjenju škole, a koje nam je proslijedilo ministarstvo je “putujuća furuna” koja se, eto, našla u tehničkom dijelu škole, ali samo privremeno i to na „molbu gosta restorana“, prije nego što je krenula na svoju, očigledno ključnu, privatnu destinaciju.
Drugim riječima, nije problem što je furuna bila tu, nego što se, valjda, neko, tj. mediji drznuo da to primijeti.
Kako drugačije objasniti onu famoznu: “Ko je pustio novinare?!”. Ali, naravno tog dijela nema u zvaničnim dokumentima, pa se ni to nije dogodilo.
I upravo onako kako smo i najavili u startu, inspekcija nije utvrdila nepravilnosti. Ovo bi u prevodu, trebalo da znači da ako nešto formalno nije evidentirano, onda se, valjda, nije ni dogodilo.
I tu dolazimo do suštine.
Ovo više nije priča o pečenom „malo većem teletu“, niti o jednoj proslavi funkcije, ovo je priča o modelu u kojem se stvarnost prilagođava saopštenjima, a ne obrnuto.
Gdje ono što građani vide svojim očima postaje, kako se navodi u odgovoru ministarstva, “interpretacija”, a ono što institucije napišu, jedina dozvoljena verzija.
Na kraju, Ministarstvo apeluje na „očuvanje ugleda obrazovnog sistema“.
Ironija je što se ugled ne čuva ovakvim odgovorima koji vrijeđaju zdrav razum, nego odgovornošću, a nje, u ovoj priči, nema ni na vidiku, bilo da je riječ o školskom dvorištu ili “misterioznoj privatnoj parceli”.
“Nije vo, nego malo veće tele”
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.