Društvo

(VIDEO, FOTO) "Najveće bogatstvo nam je kada sjedimo svi zajedno za stolom" Stanimirovići IMAJU 6 DJECE, 42 krave, 44 ovce i više od 150 koza

Dan porodice Stanimirović, u selu Borovac, visoko iznad Bujanovca, dan počinje prije nego što se sunce pojavi iza brda. Dok se jutarnja magla vije preko pašnjaka, iz dvorišta Mileta i Milene Stanimirović čuje se mukanje i blejanje - znak da je vrijeme za mužu, a pred njima još jedan dan prepun posla.

selo borovac kod bujanovca
FOTO: BUJANOVACKEPORTAL/INSTAGRAM/SCREENSOT

 U njihovom domaćinstvu nikada nije tišina, jer ovde se živi zajedno sa životinjama, u ritmu prirode.

Na tri hektara sopstvene i deset hektara zakupljene zemlje, porodica Stanimirović brine o 42 krave, 44 ovce i oko 150 koza – više od dvije stotine grla ukupno. Svakog dana proizvedu do 200 litara mleka, a godišnje prodaju i više od 50 jaradi i ovnova. Ipak, to je samo površina njihove priče  jer prava vrijednost krije se u šestoro djece i njihovoj zajedničkoj nevJerovatnoj upornosti.

– Ustajemo u pet, legnemo oko jedanaest, dvanaest. Nema praznika, nema odmora. Ako hoćeš da čuvaš stoku, moraš da joj se posvetiš. I kad pada kiša, i kad je minus. Ali, ako nema ljubavi prema ovome, ne vrijedi. Moraš da voliš i selo i životinje – kaže Mile (41), domaćin kuće, prenosi Bujanovačke.

Milena (37), njegova supruga, dodaje kroz osmijeh:

– Kad sam došla iz Markovca, nisam znala ni kako izgleda muža krave. Ali naučila sam sve. Ako hoćeš da ostaneš i opstaneš, moraš da prihvatiš i selo, i njegov ritam – istakao je.

U njihovom dvorištu stalno se nešto dešava. Krave, ovce, koze, svinje, kokoške – svako ima svoje mjesto, a sa njima, kao velika pomoć roditeljima, šestoro djece: Stefan (21), David (19), Lazar (17), Željko (13), Petra (7) i mala Vanja (tri i po).

Najstariji sin Stefan pomaže ocu u poslu oko mašina, dok je David zadužen za koze.

– Imamo ih preko 150, one nisu mirne, stalno bježe, ali ja ih volim. To je naš život – kaže David ponosno.

Slike možete pogledati ovdje.

Od dječijeg dodatka dobijaju svega 12.500 dinara mjesečno – i to samo za troje djece.

– Za šesto dijete nemamo ništa. Kada sam išla u opštinu, rekli su da ne možemo da dobijemo. A doktor u porodilištu mi je rekao da imam pravo na penziju, jer sam rodila šesto dete – ali nemam radni staž. Kako da ga imam, kad od jutra do mraka radim oko stoke? – priča Milena.

Pročitajte još

Međutim, dodaju da im subvencije države mnogo znače – upravo su zahvaljujući njima prije dvije godine izbušili bunar, jer dotad nikada nisu imali vodu.

– Sad je mnogo lakše, ali ne stižu sve isplate na vrijeme. Ove godine trebalo je da dobijemo oko četiri miliona dinara, ali nisu sve uplatili. Fali nam skoro 300.000. Kad bi država malo brže reagovala, mnogo bi nam značilo – kaže Mile.

Ni otkup mlijeka nije jednostavan – cijena je niska, a isplata kasni.

– Mlijeko prodajemo svaki dan, ali novac nekad čekamo i mjesecima, a nama svaki dinar znači – samo hrana za stoku košta više nego što zaradimo – priča Mile.

Ipak, umjesto ogorčenosti, njihovim glasovima dominira mir. Oni su se pomirili s tim da je život na selu težak, ali iskren.

– Nama je najvažnije da smo svi zajedno. Nismo nikad otišli ni na ljetovanje, ali kad uveče sjednemo svi za sto, meni je to najveće bogatstvo – kaže Milena.

Njihovo domaćinstvo danas je jedno od najvećih stočarskih domaćinstava u opštini Bujanovac, a poznati su i po saradnji sa Veterinarskom stanicom Bujanovac, koja im redovno pomaže oko zdravstvene zaštite stoke.

– Oni žive od toga, hrane se i prodaju proizvode od svojih životinja, zato nam je važno da im pružimo svu potrebnu podršku – od redovne preventive do saveta o novim načinima uzgoja i reprodukcije. Milena je ta koja nas svaki put obavesti ako se nešto dešava sa životinjama. Kad god dođe vrijeme da se krava oteli, ovca ojagnji ili koza ojari…mi odmah dođemo – kaže veterinar Srđan Mitrović.

Mile ističe da im je pomoć bujanovačkih veterinara dragocena.

– Kad god zatreba, dođu odmah. Imamo povjerenje u njih, sve radimo po njihovim savjetima, i zato nam stoka lijepo napreduje – objašnjava on.

Borba sa vukovima

Iako se trude da zaštite svako grlo, priroda ima svoje zakone. Najveća opasnost po njihovo stado su vukovi koji silaze s planine, naročito ljeti.

Do sada su nam zaklali više od deset grla. Kad su blizu kuće i u štali, lakše ih sačuvamo, ali kad su na ispaši, teško – kaže Mile.

Na pitanje da li bi im značila pomoć još nekog radnika, Mile iskreno kaže:

– Naravno da bi, ali niko više neće da radi na selu. Ako bi neko i došao, mi bismo ga odmah primili. Svaka ruka znači- istakao je.

Porodica Stanimirović dokaz je da selo još diše – dok god ima onih koji ga vole. Njihov rad, ljubav i požrtvovanje pokazuju da i u zabačenim krajevima Srbije postoji nada – ona se ne meri u novcu, već u deci koja odrastaju u poštenju i radu.