Sumnjaju i da je oprema već nabavljena u skladištu te da se čeka samo formalno sprovođenje postupka.
Jedna firma iskoristila je svoje zakonsko pravo i tražila pojašnjenje tenderske dokumentacije koja je objavljena 12. avgusta ukazujući na niz nelogičnosti koje je u njoj našla, piše Capital.
Tako na primjer navode da minimalna tehnička specifikacija ne sadrži nijedan minimalni tehnički parametar kao što je tehnologija mjerenja, frekvencijski opseg ili klasu mjerila.
– U našoj dugogodišnjoj praksi učešća na tenderima u regionu i EU nismo se susreli sa slučajem da naručilac raspiše nabavku mjernih uređaja ne navodeći ni kojom tehnologijom oni mjere. Jedino racionalno objašnjenje koje se ponuđačima samo nameće jeste da ugovorni organ specifikaciju nije ni morao pisati – jer tačno zna čiji uređaj očekuje – navodi ovaj ponuđač.
On ističe da se tenderskom dokumentacijom ne propisuje tip ni rezolucija kamera terenske jedinice, iako o tim parametrima direktno zavisi upotrebljivost dokaznog materijala u prekršajnim postupcima.
Istovremeno, dodaje on, za monitor radne stanice se propisuje dijagonala, portovi i proizvođač.
– Ponuđačima ostaje nejasno kako je moguće da je naručiocu bitnija specifikacija monitora od 27 inča nego kamere koja treba da proizvede sudski upotrebljiv dokaz – osim ako specifikaciju kamere nije potrebno pisati jer je model uređaja unaprijed poznat – sumnjaju u ovom preduzeću.
Njima je sporan i dio koji obavezuje ponuđača da ponudi fiksnu, nepromjenjivu cijenu u koju treba da uračuna geodetsko snimanje, projektnu dokumentaciju i urbanističko-tehničke uslove za svaku lokaciju, građevinske radove, iskop rovova i polaganje energetskih kablova kao i dovođenje optičkih kablova na 90 lokacija koje nisu otkrivene.
Trošak ovih radova, prema njegovoj tvrdnji, može varirati od nekoliko stotina hiljada do više miliona KM, zavisno od udaljenosti priključaka i konfiguracije terena.
– Nijedna ozbiljna kompanija ne može preuzeti fiksnu cijenu za radove nepoznatog obima na nepoznatim mjestima – osim kompanije koja je te iste lokacije već obradila u okviru postojećeg sistema naručioca. Neobjavljivanje lokacija stoga ne pogađa sve ponuđače jednako: pogađa sve osim jednog – tvrdi ovaj ponuđač.
Svi osim jednog ponuđača nude „naslijepo“
Inače, tenderom su predviđene izmjene i dopune postojeće aplikacije za obradu prekršaja.
Međutim, u tenderskoj dokumentaciji se ne otkriva njen naziv, proizvođač, tehnologija ni interfejs nego navodi da će detaljan pristup postojećem sistemu dobiti izabrani ponuđač, tokom realizacije.
Preciznije, od ponuđača se traži fiksna cijena za izmjene softvera o kojem ne smije ništa znati.
– Jedini subjekt koji tu cijenu može odgovorno formirati jeste autor postojeće aplikacije. Ovakvo uređenje ne može se objasniti zaštitom povjerljivosti – jer se dokumentacija mogla objaviti uz ugovor o povjerljivosti – nego samo namjerom da svi osim jednog ponuđača nude „naslijepo” – tvrde oni u svom upitu.
Na sve izneseno, ovi potencijalni ponuđači ukazuju i na rok isporuke od 40 dana koji je, kako tvrde, nemoguće ispuniti.
– Rok od 40 dana je, jednostavno rečeno, nemoguć osim za subjekta koji je opremu naručio ili uskladištio prije objave tendera, što opet pretpostavlja da je za tender znao prije svih. Ovaj jedan podatak sam po sebi govori više od svih ostalih zajedno – zaključuju oni.
Sa druge strane u MUP-u RS negiraju gore iznesene tvrdnje.
Kažu da je predmet nabavke, tehničke zahtjeve i očekivani obim funkcionalnosti definisao tenderskoj dokumentaciji na način koji treba da omogući pripremu i podnošenje ponuda svim privrednim subjektima koji ispunjavaju uslove postupka.
– Ugovorni organ ne raspolaže informacijom o namjeri bilo kojeg privrednog subjekta da učestvuje u ovom postupku, niti je ovlašćen da je traži – tvrde oni.
Konačan spisak lokacija gdje će biti postavljeni radari nisu željeli otkriti.
– Priprema ponude zasniva se na funkcionalnim zahtjevima i gore navedenim tipskim parametrima, a ne na karakteristikama pojedinačne lokacije. Ugovorni organ izjavljuje da spisak predviđenih lokacija nije dostavljen nijednom privrednom subjektu prije objave ovog postupka – navode u MUP-u.
Podsjećamo, ovo je drugi pokušaj MUP-a da nabavi radare za kontrolu saobraćaja.
Prethodni tender vrijedan 35 miliona maraka za 110 radara je poništio ministar Željko Budimir krajem prošle godine pod izgovorom da je bilo previše nejasnoća od strane potencijalnih ponuđača zbog čega je bilo potrebno uraditi dodatnu analizu.
Prema nezvaničnim saznanjima portala CAPITAL najbliža ovom poslu tada je bila firma MMS Code.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.