Odgovori na ova pitanja mnoge će iznenaditi. Suština najuzvišenijg hrišćanskog praznika je najbitnija, i ona je zajednička svim vjernicima, dok mnogi vaskršnji ili uskršnji običaji potiču iz prethrišćaskog, paganskog doba i vezani su i za druge religije.
Pa krenimo redom. Uskrs ili Vaskrs? Vaskrs ili Voskrsenije Hristovo su izrazi koji se upotrebljavaju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i potiču iz staroslovenskog jezika. Ali, to ne znači da pravoslavac koji kaže Uskrs, čini nešto pogrešno. Uostalom, Uskrs je već vijekovima i u srpskim pravoslavnim krajevima narodni izraz za ovaj praznik.
Kad je u pitanju svečani pozdrav, ili čestitka, onda stvari stoje malo drugačije. Nije uobičajeno reći “Hristos uskrsnu!”, nego “Hrsitos vaskrse” ili “voskrese”.
Kako katolici čestitaju praznik? Ako je u pitanju hrvatski jezik, čestitka glasi jednostavno: “Sretan Uskrs”.
Na engleskom govornom području praznik se čestita riječima “Happy Easter”, što bi u bukvalnom prevodu značilo “srećno uskrsnuće/ vaskrsenje”.
Ali Ester je povezana i sa jednim od “zapadnjačkih” običaja o Vaskrsu/ Uskrsu: onom o “zeki koji nosi jaja”. I ovaj običaj, pogađate, ima prethrišćanske korijene.
Dakle, germanska boginja proljeća i novog početka Ostara, ili Estre / Ester nosi ime od reči koja označava „jutro” ili „proleće” na staroengleskom jeziku.
A priča o zeki i jajima potiče od drevne legende vezane za ovu boginju, koja je često prikazivana kao mlada i lijepa djevojka duge kose.
Legenda kaže da je boginja Estre jednom u šumi, krajem duge i hladne zime, naišla na ptičicu koja je od hladnoće umirala u snijegu. Ona ju je pretvorila u zeca, kako bi je krzno zaštitilo od hladnoće. Ali, zeko, koji je nekad bio ptičica, i nakon preobraćenja je zadržao sposobnost da nosi jaja.
I tako su hrišćani preuzeli tu legendu kao simbol svog praznika nad praznicima, koji slavi vaskrsenje Isusa Hrista iz mrtvih, pobjedu života nad smrću i spasenje ljudskog roda.
Zeko je bio jedan od simbola Uskrsa / Vaskrsa i u davna vremena, prije Velikog raskola, 1054. godine, dakle u doba kad su hrišćani bili jedna porodica.
Ipak, on je u naše krajeve stigao tek mnogo kasnije.
U našim krajevima bojenje jaja, koja simbolizuju uskrsnuće i novi život, ima dugu tradiciju i među pravoslavcima i među katolicima. Ali, simboli poput zeke, koji su ipak “rođeni” u germanskom prostoru, na područje današnje BiH stigli su tek sa austrougarskom okupacijom, kada su činovnici i vojnici iz drugih dijelova monarhije sa sobom donijeli i peštanske i bečke običaje. Oni su se, logično, prvo “primili” među katolicima.
Kasnije su, sa konzumerizmom i modom simpatičnog prazničnog kiča sa zapada na istok doplovili i drugi “običaji”, poput kupovine čokoladnih jaja, pilića, zečića… Lukovinu i koprivu su zamijenile fabričke boje i sličice i sve tako redom.
Ostalo je uvriježeno, kod svih hrišćana, da se, opet simbolika, na Uskrs ili Vaskrs na trpezu, uz jaja, iznose i proljećne đakonije, poput mladog luka, zelene salate, mlade jagnjetine…
Uglavnom, uživajte u prazniku! Neka je srećan i blagosloven, a ako je vjerovati narodnoj meteorogiji, koja se “primila” i kod katolika i kod pravoslavaca – čeka nas lijepa godine. Sunčan Vasrs predskazuje, kažu narodna vjerovanja, plodnu, srećnu i berićetnu godinu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.