Novi nastavak podkasta „Filozofiram sa…“, autora i voditelja Vladimira Đurića, donosi iskrene razgovore, nepoznate detalje i brojne anegdote iz vremena kada su nastajale pjesme i karijere koje su obilježile generacije.
Posebno mjesto u razgovoru zauzima dio o Bori Đorđeviću, jednom od stubova domaće rok poezije. Peca otkriva da mu donio prvu ploču koju je Bora čuo – „No Milk Today“ grupe Herman's Hermits. Popović govori i o Ribljoj čorbi i vremenu kada je Bora svojim jezikom, kako kaže, „legalizovao ulicu“ na beogradskoj rok sceni. U razgovoru otkriva i sadržaj poruka koje je razmijenio sa Borom, prije njegove smrti.
Prisjeća se i svojih susreta sa brojnim muzičarima čije su karijere obilježile decenije. Posebno emotivno Peca govori o Arsenu Dediću, te se prisjeća kako je, kada je počeo da piše, sanjao da će jednog dana napraviti intervju sa Arsenom i da mu, kako kaže, „ništa više u životu ne treba“.
Godine su prošle, a taj dječački san dobio je potpuno drugačiji oblik. Kada je Arsen obilježavao 50 godina karijere, upravo je on pozvao Pecu i zamolio ga da napiše tekst za njegov katalog.
Govori i o Džiboniju, kojeg je još kao sedamnaestogodišnjaka odveo kod Olivera Mandića u diskografsku kuću PGP i tada rekao: „To je buduća najveća zvijezda.“
Posebno zanimljiva je priča o Rambu Amadeusu, a Peca se prisjeća kako je jednog jutra ušao je u njegovu kancelariju, a nakon kratkog razgovora njih dvojica su se čak zamijenili za patike. Peca posebno ističe Rambov talenat kao gitariste .
Veliki dio razgovora posvećen je i Bajagi. Peca otkriva manje poznate detalje o nastanku i promociji „Pozitivne geografije“, govori kako je nastalo ime “Instruktori pozitivne geografije” kao i o prvom velikom koncertu u Domu sindikata. Prisjeća se kako su karte počele da se prodaju u utorak, a već u četvrtak koncert bio rasprodat. Tada su, kako kaže, shvatili da su dobili veliki bend.
U nastavku razgovora Peca se prisjeća još jednog velikog imena domaće muzičke scene – Zdravka Čolića, čiju je karijeru pratio praktično od samih početaka.
Prvi put ga je čuo još 1969. godine u Skenderiji, a ponovo ga je sreo nekoliko godina kasnije u Beogradu. Ipak, posebno pamti jedan susret iz 1974. godine, kada je Čolić trebalo da nastupi na Pop paradi u Domu sindikata.
Otkriva i da je ubrzo dobio priliku da o Čoliću piše i za NIN.
Ako vas zanimaju anegdote, kako su tekli susreti sa najvećim imenima i kako se stvarala istorija domaće muzike, nastavak podkasta “Filozofiram sa…” je sadržaj koji ne smijete propustiti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.