Dojučerašnje Dubravčeve partijske kolege bijesne su na njega jer je, kako vele, “maznuo” mandat dobijen od stranke i traže od “lopova” da im ga vrati.
Sve u svemu, živopisan performans i nešto novo, do sad neviđeno, u domaćem političkom pozorištu gdje smo naivno vjerovali da je sve već viđeno i da je teško izmisliti neku originalnu foru.
Demonstranti su pominjali to kako je DNS Dubravcu dao sve, a on im ovako vraća, pričali su o prebjegovom (ne)moralu, a neko od prisutnih, koje je Dubravčev postupak, izgleda, posebno “ujeo za srce”, potegao je i famozni stranački slogan “Riječ je riječ”. Baš zanimljivo.
Može biti da su protokom godina neke stvari isparile iz sjećanja i da je domaća javnost već oguglala na “papke”, pa im još jedan stranački preletač, tamo ili ‘vamo, ne predstavlja ništa posebno, još manje skandalozno. Ono čega bi se, ipak, vrijedilo podsjetiti, posebno kad na principijelnost i javnu osudu “papaka” poziva DNS, jeste da oni koji od Dubravca danas traže da iz moralnih razloga vrati mandat nisu puštali ni abera kad su u njihove redove prelazile razne “moralne vertikale”, koje su poslaničke mandate isto tako zaradili na tuđim stranačkim listama.
Kakva bi tek igranka nastala pred kućom nekadašnje perjanice SDS, Borislava Bojića, da je, onomad, neko iz te stranke došao na ideju da mu pritisne savjest kad je prelazio u DNS. Ili, možda, pred kućom Darka Banjca. Ili u dvorištu Duška Ivića. Ili… Ako ćemo iskreno, skoro cijela prva, “osnivačka” ekipa DNS izašla je ispod šinjela SDS.
Na kraju, a što je možda prvo i najvažnije, citiranje stranačkog slogana “Riječ je riječ” u Dubravčevoj avliji, pritom sa pozicije stranke u vlasti koja je i ono nešto malo podrške birača na prošlim izborima dobila zahvaljujući žestokoj opozicionoj kampanji, djeluje maksimalno cinično i nemoralno. Onaj fazon sa “velikim medvjedom” makar je bio duhovit.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu