Kako tvrde pojedini diplomati, koji su službovali u Zagrebu, još od međusobnog priznanja dvije zemlje zvanična Hrvatska se prema BiH ponaša licemjerno i arogantno, kao prema „siromašnom rođaku sa sela“; navodno pokroviteljski, ali gledajući samo svoj interes.
Zlatko Dizdarević, koji je bio ambasador BiH u Zagrebu od 2002. do 2005. godine, kaže da od tog doba nijedan ozbiljan problem u odnosima dvije zemlje, a ima ih prilično, nije stavljen na dnevni red.
U Zagrebu su se silno iznenadili što je uopšte postavljeno pitanje nuklearnog otpada u Trgovskoj gori. Navikli su da ih godinama iz BiH niko ništa ne pita i da ih puštamo da rade što hoće – kaže Dizdarević.
Tako, navodi, još nije riješen radnopravni status hiljada radnika iz BiH, koji su devedesetih ostali bez posla, a ni status odmarališta na Jadranu, koja su bila u vlasništvu preduzeća iz BiH. Nije uspostavljen ni prolaz do Luke Ploče, niti riješeno pitanje predratne „Šipadove“ imovine milionske vrijednosti u Luci Šibenik.
– Takođe, Hrvatska godinama bez ikakave naknade koristi vodu iz Buškog jezera u BiH za svoju hidroelektranu Orlovac. Primjera ima još mnogo, a ne rješavaju se, između ostalog zbog užasnog pada kvaliteta ljudi u BiH, koji bi time trebalo da se pozabave, ali i zbog tendencije unutrašnjeg dekomponovanja BiH – rekao je Dizdarević.
Arogantna politička praksa, koja dovodi do ekonomske, saobraćajne i svake druge marginalizacije BiH, nastavljena je i nakon ulaska Hrvatske u EU. Podsjećamo, Hrvatska je 2015. pokušala da blokira izvoz mlijeka iz BiH u EU.
Takođe, prije tačno dvije godine, region je potreslo enormno povećanje taksa za uvoz voća i povrća u Hrvatsku od čak 22 puta. Ova necarinska barijera je u jeku turističke sezone praktično onemogućila prodaju voća i povrća iz BiH na Jadranu, čime je doveden u pitanje opstanak mnogih gazdinstava. Bio je to, kako su ocijenili stručnjaci, još jedan u nizu pokušaja da Hrvatska i nakon ulaska u EU zadrži pogodnosti koje imaju čalnice CEFTA, pa da svoju robu izvozi u BiH bez carina ili sa minimalnim taksama, a da istovremeno nametima oteža uvoz bosanskohercegovačke robe u Hrvatsku.
Ovaj slučaj je bio je jedan od rijetkih kada su predstavnici BiH „pokazali zube“ i uspjeli da zaštite interese svojih građane i privrede. Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Mirko Šarović je, podsjećamo, odmah okupio svoje kolege iz pet država regiona, poslali su zajedničku protestnu notu Briselu i takse su ukinute.
Odugovlačenje gradnje infrastrukturnih objekata, pogotovo mosta na Savi kod Gradiške, te jednostrano i neutemeljeno zatvaranje Unske pruge, najočigledniji su primjeri postupaka kojima Hrvatska nastoji da sav saobraćaj, pogotovo teretni iz luka u Dalmaciji, preusmjeri na hrvatske autoputeve i pruge, zaobilazeći BiH.
– U Hrvatskoj politici već decenijama je izražena klaustrofobija i arogancija, ne samo prema BiH, nego i inače prema eks-ju prostoru, koja nema bog zna kakvu činjeničnu podlogu – zaključuje Zlatko Dizdarević.
Topić: Građani BiH uvijek izvuku deblji kraj
Politička analitičarka Tanja Topić smatra da je ovakvo ponašanje Hrvatske utemeljeno na licemjernoj politici dobrosusjedskih odnosa sa, kako je rekla, „skrivenom figom u džepu“.
– Javnosti se šalju dvosmislene poruke. S jedne strane, Zagreb tvrdi da je Hrvatska prijatelj BiH i da žele da BiH vide u EU, a s druge strane Zagreb upire prstom u Bosnu i Hercegovinu, signalizirajući da je ona izvor ekstremizma i nesigurnosti – kaže Topićeva dodajući da je BiH i za Beograd i za Zagreb često samo moneta za potkusurivanje, u čemu građani BiH uvijek izvuku deblji kraj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu