Ovu temu ponovo je ovih dana pokrenuo i gradonačelnik Londona Sadik Kan, koji je upozorio da evropski čelnici sve češće koriste razornu retoriku za osvajanje podrške i širenje mržnje među manjinama, što ga podsjeća na vrijeme uoči Drugog svjetskog rata.
Živimo li sada u vremenu sličnom 30-im godinama prošlog vijeka? Pogledajte samo što se tada događalo – rasla je popularnost harizmatičnih vođa koji su iskorištavali moć mržnje za stvaranje podjela i sukoba u zajednici – upozorio je Kan.
Ako se to vrijeme uporedi sa ovim sada, kada pojedini političari pokušavaju razdvojiti zajednice koristeći govor mržnje, okrivljivanjem ljudi različitih seksualnih orijentacija, etničkog porijekla, vjere i drugih karakteristika, onda to, po Kanu, pokazuje da smo se vratili 90 godina unazad. Kan je istakao da govor mržnje koriste brojni čelnici, od američkog predsjednika Donalda Trampa, preko lidera Mađarske do Poljske, Francuske, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva.
Nije Kan jedini koji ovako misli. Slične izjave mogu se čuti i od francuskog predsjednika Emanuela Makrona, koji je u jednom ranijem intervjuu za list “Uest Frans” kazao kako je “zaprepašten sličnošću između vremena u kojem živimo i razdoblja između dva rata”.
– Vidimo da se u Evropi podijeljenoj zbog straha, zatvaranja u nacionalizam i posljedica ekonomske krize, gotovo sistematski opet javlja sve ono što je obilježavalo život Evrope od završetka Prvog svjetskog rata do krize 1929. godine – istakao je Makron.
I premijer Slovenije Marjan Šarec uporedio je situaciju u Evropi sa onom pred izbijanje Drugog svjetskog rata, kada su evropski političari popuštali Adolfu Hitleru.
Da li ova upozorenja evropskih diplomata zaista treba shvatiti kao alarm za uzbunu i da li je zaista moguće da čovječanstvo sklizne u novi svjetski rat, pitali smo istoričare, koji imaju različite poglede na ovu temu.
Istoričar Željko Vujadinović ističe da je rat velikih globalnih razmjera uvijek moguć, ali da to zavisi od mnogo drugih okolnosti, ne samo govora mržnje od strane pojedinih čelnika.
On pojašnjava da je Drugi svjetski rat u sebi nosio klice drugačijeg globalnog sukoba koji se odvijao poslije tog rata, a koji je u istoriji poznat kao Hladni rat. Vujadinović ističe da je taj rat označavao tadašnje bipolarno uređenje svijeta, odnosno postojanje dva velika bloka.
– Ono što bi se na neki način moglo vezivati za period prije Drugog svjetskog rata i danas, to su periodične velike globalne ekonomske krize, koje bi nekada mogle da dobiju nekontrolisane razmjere. I to bi, onda, mogla da bude pretpostavka nekog novog sukoba – kaže Vujadinović.
Dodaje da u današnjem svijetu, kada se govori samo sa stanovišta političkih odnosa, vidimo da je vrijeme unipolarnog svijeta završeno. Ono je bilo karakteristično poslije rušenja Berlinskog zida, kada se mislilo da će postojati samo jedna velika sila i da će globalizacijski procesi, prema američkom modelu, obuhvatiti čitav svijet.
– To, međutim, nije zaživjelo. Danas svijet u političkom, ekonomskom, pa u krajnjoj liniji i kulturnom smislu, živi po principu više regionalnih centara moći. Dakle, nemamo samo jednu supersilu, iako je SAD i dalje na prvom mjestu, niti bipolarni svijet. Umjesto toga danas na raznim meridijanima izrastaju pojedini veliki regionalni centri moći, odnosno regionalne sile, koje na neki način okupljaju okolne zemlje oko sebe – navodi Vujadinović.
On ističe da ravnoteža njihovih odnosa određuje budućnost, tako da bilo kakav globalni sukob zavisi od odnosa između njih.
Vujadinović podsjeća da danas u svijetu postoji mnogo nuklearnih sila, što s jedne strane održava opasnost po svjetski mir, a s druge strane i ravnotežu.
– Dakle, realna je mogućnost da bilo koja od njih može da bude generator nekog ne samo globalnog uništenja nego, prije svega, i sopstvenog uništenja. Zato svaka sila na neki način zazire od toga – ističe Vujadinović.
Govoreći o odnosu prema manjinama, Vujadinović se slaže da je jedna vrsta ksenofobije danas prisutna u savremenom svijetu. On ističe da način njenog prevazilaženja s jedne strane zavisi od određenih globalnih procesa, a s druge strane od sposobnosti svake pojedinačne države da izvrši moć prihvatanja nekog drugog etničkog elementa koji je u ovom trenu velikih migracijskih procesa prisutan.
Prema Vujadinovićevim riječima, krajnje razvijeni svijet pokušava se zaštititi od jakih migrantskih talasa kojima je izložen. To je vidljivo u Americi, gdje je u toku izgradnja zida s Meksikom, kako bi se spriječio ulazak ilegalnih migranata. Isto je vidljivo i u Evropi jačanjem granica na rubnim dijelovima EU.
– Pojedine države se brane od migrantskih talasa tako što svoju naciju i državu homogenizuju pričom o opasnosti od migrantskog naseljavanja. A, kolika je ta opasnost stvarna, to je posebna tema. Uvijek se tako radilo. Pričom o opasnosti od drugog se na jedan način homogenizuje sopstvena nacija – ističe Vujadinović.
Dodaje da se ne smije zaboraviti da je istorija pokazala da su stare države, sa starim nacijama, uvijek bile na svoj način pomalo ksenofobične.
Istoričar i diplomata Slobodan Šoja smatra da je poređenje današnjice sa onom prije Drugog svjetskog rata prvorazredna glupost. On ističe nije zabranjeno porediti istorijska razdoblja, ali da bi bilo važno da se ljudi na odgovornim funkcijama ne upuštaju u nešto što ne poznaju ili nisu stručni.
– Mržnja prema manjinama i drugima i drugačijim, nacionalizam i slične pošasti su trajna istorijska kategorija i oni nisu vezani samo za neka određena razdoblja, već za cijelu istoriju u svom totalitetu – ističe Šoja.
Navodi da je izbijanje Drugog svjetskog rata bila posljedica nesavršenog mira i bolesnog ludila uglavnom jednog čovjeka. Istovremeno, kako ističe on, društveni odnosi su bili veoma drugačiji. Šoja kaže da je savremeno doba zasnovano na potpuno različitim temeljima u odnosu na doba prije 9 decenija.
– Pokretač svjetskih negativnih kretanja nije bio novac, kao danas, već prolazno ludilo. Današnjica se odlikuje svjesnom dehumanizacijom društva i željom za dominacijom materijalnog. Ukratko, suviše je više različitog nego sličnog s periodom vladavine fašizma i nacizma da bi se ta razdoblja mogla porediti – poručuje Šoja.
On smatra glupošću govoriti o izbijanju trećeg svjetskog rata, jer je nemoguć.
– Sa onim posljednjim svjetskim ratom, u koji se išlo svjesno, završio se period opšteg svjetskog ratovanja oružjem. Globalni svjetski rat vodi se već godinama drugom vrstom „oružja“ – kategoričan je Šoja.
Smatra da svjetske ratove mogu pokrenuti samo velike sile, ali da one to nikad neće uraditi. Međutim, kako ističe on, zato će te sile na određenim prostorima na planeti proizvoditi ratove koji će njima donositi korist.
– Svjetske lidere, uključujući i naše, treba danas moliti da se vrate procesu humanizacije društva i dijaloga i mira među ljudima. Ako nas poslušaju, o ratovima niko neće razmišljati – zaključuje Šoja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu