Za sebe kaže da je “obična seoska domaćica”, iako je i recepcionerka i turistički vodič i poljoprivrednica i vodeničarka i majka…
Hitra kao zvrk, neumorna, a uvijek nasmijana, Marija Reljić (44) je žena nevjerovatne energije.
U sezoni radi kao recepcionerka u Nacionalom parku “Una” u svom mjestu, a kada dođe s posla gaji organsko povrće, pravi džemove, likere i sokove i na svom porodičnom imanju dočekuje turiste iz cijelog svijeta, kojima prodaje suvenire i svojom rukom pravljene domaće đakonije.
Vodenica
I, naravo, uvijek je spremna da im pokaže svoje lijepo uređeno imanje.
Uz to, zajedno sa suprugom Draganom, koji je granični policajac, peče domaću rakiju i proizvodi suvo meso i kobasice. Nije baš prava mlinarka, ali se i u vodenici sasvim dobro snalazi.
– Imamo na imanju svoj potočić, mali slap i staru vodenicu, kakve je nekad imalo svako domaćinstvo u Martin Brodu. Meljemo brašno od heljde, kukuruza, pšenice. I to prodajemo turistima – priča Marija.
Ništa joj, kaže, nije teško, jer živi u “naljepšem mjestu na svijetu” i u porodici kojom caruje ljubav.
– Imam divnog supruga, u ovoj prirodi i ljepoti odgajili smo dva sina, koji su izrasli u dobre, zdrave, divne momčiće – kaže Marija.
Sinovi
Stariji sin Dušan je srednjoškolac. Zanimaju ga IT tehnologije i digitalni marketing. Već je preko društvenih mreža uspješno promovisao njihovo seosko domaćinstvo kod klijentele u arapskim zemljama.
Mlađi, Miloš, završava osnovnu školu i želi da postane veterinar. Voli životinje i prirodu i sretan je što živi baš u Martin Brodu, nedaleko od čuvenog Milančevog buka, jednog od najljepših vodopada na Uni.
Dušan i Miloš su odrasli daleko od gradske vreve, ali imaju oni svoje zanimacije. Nije im je teško da ustanu u zoru da bi otišli na pecanje, niti da dočekaju turiste, ako tata i mama nisu kod kuće.
Ipak, Marija je stub: i porodice i domaćinstva i malog porodičnog biznisa. Priznaju to i njeni momci.
– Ona najbolje zna kad je vrijeme kojem poslu i kako dočekati koju grupu turista. Mi ostali smo samo njeni pomagači – kaže suprug Dragan.
A Marija dobro zna šta se sviđa Slovencima, a šta Šveđanima, Nijemcima ili posjetiocima iz dalekih arapskih zemalja, kojeg turistu valja ponuditi domaćom rakijom, a kome spremiti kafu i pustiti ga da na miru uživa pored vode.
Planovi
Uvijek je spremna da, na brzinu, nenajvaljenim gostima spremi ukusan domaći obrok, uz obavezno hladno piće. Imaju Reljići, naravno, frižider, ali zna se da se pivo najbolje ohladi u vodi, ispod malog slapa na imanju.
– Mnogo bi mi pomoglo da imam mašinu za suđe, ali ta investicija, kao ni mnoge druge, još nije stigla na red – kaže skromno Marija.
Imali su Reljići i drugih planova za unapređenje ponude na svom imanju, ali korona pandemija je omela njihove planove.
– Prošle godine skoro da nije bilo posla; ova sezona je nešto bolja, ali smo još daleko od rekordne 2019. Zato smo sve planove odložili za bolja vremena – kaže Marija.
Uvjerena je da će bolja vremena doći i da će, kao i do sada, radom i trudom ostvariti svoje snove.
Marija je odrasla u Drvaru, u gradskoj porodici Trikića, dok po majci potiče od Zrilića.
Dok se nije udala, priznaje, nikad nije uzela motiku u ruke. Kad je došla u Martin Brod sve joj je bilo novo i nepoznato. Ali, odmah se zaljubila u Unu i u svoj novi zavičaj. I nije se pokajala. Kaže, i kad djeca odu svojim putem, ona će sa suprugom ostati ovdje, da ih i u starosti uspavljuje huk vodopada.
Marijin trud i posvećenost dobrobiti Martin Broda prepoznala je i Fondacija Fridrih Ebert u BiH, koja ju je uvrstila u projekat “Žene čuvarke zelene Krajine”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu