Tačnije, taj dan duša čovjekova izlazi pred pravedni sud Božiji i tada bi, prema Crkvi, trebalo održati parastos.
Međutim, ono što ljude buni jeste kako se tačno izračunava 40-i dan od upokojenja i mora li se on održati baš tačno na dan “kad padne”.
Četrdesetodnevni parastos, objasnio je protojerej stavrofor Milan Gardović za sajt “Svetosavlje”, mora se obaviti tačno u onaj dan kada izlazi 40 dana, računajući dane od dana smrti. Ovaj parastos ne valja pomjerati.
– Od desetog vijeka ustanovljene su liturgije i pomeni za upokojene. Od tog vremena pomeni ili parastosi vršeni su uvijek u toku Svete liturgije. Sveta nam Crkva ukazuje i na dan subotnji posvećen onima koji su se preselili iz ovoga života u onaj vječni. Zadušnice su dan za duše preminulih i četiri puta godišnje ih obilježavamo Svetom liturgijom i parastosom za upokojene. Uvijek padaju u subotu, jer je to i inače, u toku čitave godine, dan kad se sjećamo preminulih – počeo je on i nastavio:
– Što se tiče 40-og dana od usnuća, Crkva nas uči da se dan računa do 16 časova, a poslije toga je novi dan. To vidimo još u stvaranju svijeta kada Gospod stvrajući kaže “….. i bi veče i bi jutro…“. Znači prvo bi veče pa onda novi dan. Četrdesetnica se pravi uvijek u onaj dan kada 40-ti dan padne, jer po vjerovanju Crkve, taj dan se duša rastavlja sa materijalnim svijetom. Šest mjeseci i godišnjica uvijek je u najbližu subotu, jer kao što rekosmo toga dana se sjećamo upokojenih.
Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo. Žito nas simbolično podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti sunca. Žito je simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zalečuju rane grijeha. Svijeća je simbol svjetlosti Hristove. On je rekao: “Ja sam svjetlost svijetu.“ Ta svjetlost treba da nas podsjeti i na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih. Svijeća je malena žrtva Bogu, koji se za nas žrtvovao. Daće i podušja se ne daju da se “nahrani“ pokojnik, odnosno, da duša njegova “jede“, nego da se sirotinja nahrani i u molitvama pomene pokojnika, piše Religija.
Vjerski analitičar Draško Đenović je za Mondo naglasio da se parastos uvijek obilježava u subotu: “Ono što je najbitnije jeste da se sjetimo mrtvih. Vremena su se promjenila, mnogi nisu u mogućnosti da taj dan izađu na groblje jer, na primjer, žive na drugom kontinentu. Zato kažem da je najvažnije da se sjetimo mrtvih, da zapalimo sveću ili kandilo kod kuće, zaključio je vjerski analitičar, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu