Prigožin je poginuo nakon što se privatni avion srušio u ruskoj Tverskoj oblasti, saopštila je ruska Federalna agencija za vazdušni saobraćaj.
“Pokrenuta je istraga o padu aviona Embraer, do koga je došlo večeras u Tverskoj oblasti. Prema spisku putnika, među stradalima je i Jevgenij Prigožin”, navodi se u saopštenju, prenosi TASS.
Na objavljenim video snimcima vidi se kako letjelica naglo gubi visinu, počinje da pada i ruši se, nakon čega se na mjestu pada pojavljuje gust dim, prenosi Blic.
Prekinuo marš na Moskvu
Krajem juna prekinuo je pohod na Moskvu na 200 kilometara od prestonice Rusije. Borcima Vagnera je izdao komandu da se vrate u baze “kako se ne bi prolila ruska krv”.
Prije toga oglasio se i beloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, koji je kazao da je telefonom razgovarao sa Prigožinom, koji je prihvatio prijedlog da zaustavi kretanje svojih boraca i preduzme korake za deeskalaciju tenzija.
Prigožin je boravio u Belorusiji, a posljednjih dana je bilo spekulacija da se on nalazi u Africi
Ko je Jevgenij Prigožin
Jevgenij Prigožin je rođen u Lenjingradu, sadašnjem Sankt Peterburgu, 1961. godine, devet godina poslije Putina. Otac mu je umro kada je bio mlad; njegova majka je radila u bolnici, rekao je Prigožin. Mladi Prigožin je poslat u sportsku akademiju, gdje su svakodnevne aktivnosti često uključivale sate skijaškog trčanja.
Nije uspio kao profesionalni sportista, a po završetku škole upao je u gomilu sitnih kriminalaca. Sudski dokumenti iz 1981. godine, koje je Gardijan video, a o kojima je prvi izvijestio ruski istražni list Meduza, govore priču o njemu.
Jedne večeri u martu 1980, tokom sumornog kraja vladavine Leonida Brežnjeva nad Sovjetskim Savezom, 18-godišnji Prigožin i trojica prijatelja napustili su kafe u Sankt Peterburgu blizu ponoći i ugledali ženu kako sama šeta mračnom ulicom.
Jedan od Prigožinovih prijatelja odvratio je ženu tražeći cigaretu. Dok je otišla da otvori svoju tašnu, Prigožin se prišunjao iza nje i zgrabio je za vrat, stežući sve dok nije izgubila svijest. Zatim joj je drug izuo cipele dok joj je Prigožin vješto skinuo zlatne minđuše i stavio ih u džep. Кvartet je odjurio, ostavljajući ženu da leži na ulici.
Sud je utvrdio da je to bila jedna od mnogih pljački koje su Prigožin i njegovi prijatelji izveli u Sankt Peterburgu u periodu od nekoliko meseci. Osuđen je na 13 godina zatvora, a ostatak decenije proveo je iza rešetaka, propustivši smrt Brežnjeva i perestrojku Mihaila Gorbačova. Oslobođen je 1990. godine, dok je Sovjetski Savez bio u samrtnoj muci. Vratio se u Sankt Peterburg.
Po izlasku iz zatvora počeo sa prodajom hot dogova
Grad je bio na ivici monumentalne transformacije, sa velikim bogatstvom koje je čekalo one koji su lukavi ili dovoljno nasilni da ih prigrabe. Prigožin je počeo skromno, prodavajući hot dogove, piše Gardijan. U kuhinji svog porodičnog stana miješao je senf.
– Zarađivali smo 1.000 dolara mjesečno, što je u novčanicama u rubljama bila planina; moja mama je jedva mogla sve da izbroji – rekao je on u jednom od rijetkih intervjua.
Ali Prigožin je znao više od brze hrane, znao je kako da uspostavi kontakte koji su mu bili potrebni.
– Uvijek je tražio ljude više da bi se sprijateljio. I bio je dobar u tome – rekao je biznismen koji ga je poznavao devedesetih godina.
Ubrzo je Prigožin posjedovao udio u lancu supermarketa, a 1995. odlučio je da je vreme da otvori restoran sa svojim poslovnim partnerima. Pronašao je Tonija Gira, britanskog hotelskog administratora koji je ranije radio u Savoj u Londonu, a sada je bio u jednom od nekoliko luksuznih hotela u Sankt Peterburgu.
Gir se fokusirao na reklamiranje restorana kao najprefinjenijeg mesta za jelo u gradu koji je tek otkrivao finu hranu. Tu su voljele da jedu pop zvezde i biznismeni, kao i tadašnji gradonačelnik Sankt Peterburga Anatolij Sobčak, koji je ponekad dolazio sa svojim zamjenikom Vladimirom Putinom.
“Zna da ga mnogi mrze i nema prekidač za gašenje”
Prigožin je vremenom počeo da dobija ugovore za održavanje velikih vladinih događaja preko Кonkorda, holding kompanije koju je osnovao još 1990-ih. Sledeći korak bili su gigantski državni ugovori o snabdevanju. Godine 2012. osvojio je više od 10,5 milijardi rubalja (200 miliona funti) ugovora za obezbjeđivanje hrane moskovskim školama, izvijestili su ruski mediji, pozivajući se na evidenciju iz ruskog finansijskog registra.
Nove mogućnosti su se pojavile kada je Rusija anektirala Кrim u martu 2014. i ubrzo nakon toga vojno intervenisala u istočnoj Ukrajini. Putin je negirao da su redovne ruske trupe bile umješane u oba slučaja, uprkos brdu dokaza koji govore suprotno.
Кremlj je počeo da razmišlja o tome kako da poricanje učini malo vjerovatnijim. Iako su privatne vojne kompanije bile ilegalne u Rusiji, pojavilo se nekoliko grupa koje su, čini se, koordinirale svoje akcije sa ministarstvom odbrane, ali su mogle da rade van dohvata ruke. Prigožinov Vagner je postao daleko najistaknutiji od njih.
– Mislim da je Prigožin to predstavio Putinu i on se složio, tako to funkcioniše – rekao je bivši zvaničnik ministarstva odbrane, odbacujući spekulacije da je Vagner od samog početka bio projekat ruske vojne obaveštajne službe GRU. „Možda su neki ljudi iz GRU-a bili savjetnici, ali na kraju je ovo bio Prigožinov projekat.
Biznismen koji je poznavao Prigožina još devedesetih, gledajući svog starog saradnika danas, bio je siguran u jedno: Prigožin nema prekidač za gašenje.
– Razumije da ga mnogi mrze u sistemu… tako da zna da ako prestane, to može biti kraj za njega. On nema izbora. On ne može da preokrene – rekao je biznismen.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu