Biznis

Evropi iz Rusije stiže 40 odsto gasa: Najveći dobavljač energije na svijetu i drugi izvoznik "crnog zlata" na planeti

Iako su se mnoge zemalja Evrope, prije svega članice EU, zbog ekonomskih sankcija, gotovo zaustavile privrednu saradnju sa Rusijom, nijedna od njih se za sada ne usuđuje da princip kažnjavanja primjeni i na uvoz gasa i nafte jer bi to izazvalo kolaps i njihovih ekonomija.

Evropi iz Rusije stiže 40 odsto gasa: Najveći dobavljač energije na svijetu i drugi izvoznik "crnog zlata" na planeti
FOTO: ALEKSEY NIKOLSKYI/SPUTNIK/KREMLI/EPA

Drugim riječima ta opcija za sada je odložena jer 175 milijardi kubika, odnosno 40 odsto gasa i 30 odsto nafte, na godišnjem nivou, se uvozi iz Rusije pa bi zaustavljanje njihovog dotoka u značajnoj mjeri paralisalo i njihove ekonomije.

Rusija je jedan od najvećih dobavljača energije na svijetu. Prema podacima iz CIA Vorld Faktbuk, ona je drugi najveći izvoznik sirove nafte na planeti, poslije Saudijske Arabije i najveći izvoznik prirodnog gasa, daleko ispred drugoplasiranog Katara.

Pročitajte još

Kada se sve to sabere ocijena je da je nerealno da evropske države, pod uticajem američkih političko-ekonomskih interesa, zamijene “ruski gas” iz cijevi sa prekookeanskim tečnim.

Takav zahtjev je usmjeren i prema Srbiji, koja je jedna od zemalja koja gotovo kompletnu količinu gasom, 99 odsto, uvozi iz Rusije. Zato je Amerika insistirala da se takav oblik zavisnosti smanji. To je urađeno značajno prije izbijanja ove krize, kada nije bilo ni pomena o enormnom skoku cijene nafte na više od 100 dolara po barelu i gasa na 1.600 dolara za 1.000 kubika, uz mogućnost da plavi energent stigne i do nevjerovatnih 2.000 dolara.

Međutim, i tada i sada je ova američka opcija, bar za Srbiju, ali i mnoge države Evrope, na dalekom štapu kako zbog neizgrađene infrastrukture za eventualno dopremanje američkog tečnog ili eventualno azerbedžanskog gasa, tako i zbog cijene ali i količina.

Ono što je pak na kratkom štapu, bar što se Srbije tiče a odnosi se na energetsku krizu, to je da do kraja sezone grijanja, gas neće poskupjeti i pored haosa na svjetskom tržištu, ali i da ga ima dovoljno. Za sada ima dovoljno i goriva, iako je cijena zamrznuta do 14. marta, ali ako država bude ovu mjeru produžila, pitanje je da li bi to naftaši i izdržali, što bi onda moglo da dovede do nestašica ili pak šverca.

FOTO:  VESNA LALIĆ/RINGIER
FOTO: VESNA LALIĆ/RINGIER

Stručnjaci smatraju da ne bi trebalo očekivati takav scenario u Srbiji. Pored toga oni su mišljenja da i kao Srbija tako i Evropa za sada nisu ugrožene ukrajinsko-ruskim ratom.

– Iako je politika u značajnoj mjeri upletena u ta dešavanja, ekonomska logika još uvijek nije potpuno potisnuta ni na jednoj strani. Rusiji se ne isplati da obustavi isporuku gasa. U vrijeme gvozdene zavijese, kada je bio Hladni rat, SSSR nikada nije obustavio izvoz gasa. Jedino za vrijeme Drugog svjetskog rata nisu htjeli gas da prodaju Hitleru. Nadam se da će taj ekonomski aspekt biti i danas i na jednoj i na drugoj strani preovlađujući jer je najbitnije da ljudi imaju gas i gorivo za grijanje, saobraćaj, za transport. S druge strane ako se Evropa odrekne ruskog gasa, Rusija može da se okrene azijskim zemljama, prije svega da svoje energente prodaje Kini i drugim azijskim zemljama. Treba da se zna da oni imaju najveće svjetske rezerve prirodnog gasa, koje čine 24 odsto ukupnih svjetskih rezervi i uglavnom se nalaze u Sibiru – kaže Jelica Putniković urednica portala Energija Balkana.

I Miloš Zdravković, stručnjak za energetsku efikasnost, smatra da alternativa ruskom gasu, ne postoji.

– U narednih deset do 15 godina, kada govorimo o Evropi a onda i Srbiji, neće biti alternative ruskom gasu. Nema ga dovoljno iz drugih izvora tako da je nemoguće da naši potrošači ruski gas zamijene nekim drugim.

FOTO: SHUTTERSTOCK
FOTO: SHUTTERSTOCK

Što se tiče značaja interkonektora između Srbije i Bugarske, koji se gradi uz podršku EU i Evropske investicione banke, a forsiraju taj projekt Brisel i Vašington i to zbog svojih geopolitičkih interesa. Osim što je taj gasovod skromnog kapaciteta, 1,8 milijardi kubika, on nema izgrađene infrastrukture sa kojom bi trebalo da se poveže na trasu kroz Bugarsku i Grčku da bi uopšte mogao da stigne do Srbije.

Takođe, ne postoji ni gas koji bi tom rutom mogao da dolazi do Srbije. Gradimo cjevovod dužine 109 kilometara i na to će da se potroši dio novca, a gasa nema, kao ni potrebne infrastrukture – objasnio je Zdravković za Politiku i dodao :

– Interkonektor između Bugarske i Grčke još nije ni počeo da se gradi. Sumnjam u taj projekat kao što se ispostavilo da je promašaj i gasni terminal na Кrku u Hrvatskoj. LNG nema dovoljno, a ne može da konkuriše ni cijenama. To znači da je izgradnja „Balkanskog (Turskog) toka” najznačajnija investicija u energetskom sektoru u Srbiji.

– Gasna kriza podstaknuta je i najnovijom eskalacijom tenzija u odnosima Rusije i Zapada zbog Ukrajine. U svjetlu te krize SAD su ubijeđivale Evropljane da se ne plaše zbog nestašice energenata i da slobodno preduzmu oštre sankcije Rusiji, obećavajući da će im naći drugi gas. Ipak, Evropa bi trebalo da shvati da je drugi gas nemoguće naći.Da bi se ruski gas zamijenio bez ikakvih posljedica, potrebno je proizvesti istu količinu novog i isporučiti ga. Amerikanci izjavljuju da će preusmjeriti katarski gas u Evropu, iz Nigerije i iz Alžira, ali oba djelimično i dolaze u Evropu. Ukoliko se potpuno preusmjere u Evropu, u Aziji bi došlo do nestašice i rasta cijena. Dakle, ruski gas se ne može zamijeniti čak i ako se na tome radi tri do četiri godine – izjavio je Igor Jušukov, stručnjak ruskog Fonda za nacionalnu energetsku bezbjednost, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu