Nikčević je, da podsjetimo, poznavao najpoznatijeg svjetskog narko-bosa Pabla Eskobara, zaslužan je za najveći uspjeh KK Partizan, čiji je predsjednik bio kada su crno-bijeli postali prvaci Evrope. Ipak, likvidiran je u sačekuši, što je bilo jedno od prvih mafijaških ubistava 90-ih godina u Srbiji.
I 30 godina poslije njegovog ubistva najbliži održavaju sjećanja na njega.
– Uvijek u srcu i mislima. Voli te tvoja Ksenija – piše u čitulji objavljenoj u dnevnim novinama.
Veze
Njegovo bogatstvo se svojevremeno procjenjivalo na 40 miliona maraka, a govorio je da se neće smiriti dok ne dođe do 70 miliona. Rafal ispred njegove firme ga je sprečio da taj cilj i ostvari. Uprkos tome, ostao je upamćen kao jedan od najbogatijih i najuticajnijih ljudi u Jugoslaviji.
Veze Nikčevića sa podzemljem u to vrijeme su bile jake, ali i javne.
Navodno je upravo Nikčević stigao helikopterom u Crnu Goru ljeta 1992. godine da bi izvukao Kneleta iz zatvora, kada je uhapšen zbog pucnjave sa obezbjeđenjem Gazda Jezde koje nije dozvolilo momcima sa Voždovca da uđu na Sveti Stefan. Samo nekoliko mjeseci kasnije, Knele je ubijen u Beogradu.
Baš te godine Nikčević je u Beograd doveo poznatog i kontroverznog advokata Đovanija di Stefana uz pomoć kojeg je kontrolisao tržište droge, a upravo njih dvojica su 1993. godine otputovali zajedno za Bogotu kako bi se povezali sa čuvenim Pablom Eskobarom.
Da nije sve samo puka teorija govori i to da se poslije smrti Nikčevića u novinama pojavila umrlica sa potpisom upravo kolumbijskog narko-bosa Pabla Eskobara. Samo tri mjeseca kasnije u svojoj zemlji likvidiran je i Pablo Eskobar.
Napadači pobjegli jugom
Dvojica napadača obučena u plave radničke kombinezone 7. oktobra 1993. godine upucala su u glavu biznismena Radojicu Nikčevića i pobjegla bijelim “jugom”. Likvidacija je izvršena u Ulici Vase Pelagića, 20-ak metara od ulaza u njegovu firmu.
Kao i svakog jutra, u 8.15 parkirao je svoj “mercedes” u garaži i uputio se ka sjedištu preduzeća u Ulici Vase Pelagića. Mimoišao se s dvojicom ljudi obučenih u radničke kombinezone. “Radnici” nisu bili upadljivi jer su se u blizini izvodili građevinski radovi. Jedan od njih se poslije mimoilaženja okrenuo i ispalio hitac iz “kolta 44” Nikčeviću u glavu. Radnik na obližnjoj benzinskoj pumpi čuo je ispaljeni hitac. Kada je stigao na mjesto ubistva, ugledao je dvojicu “radnika” kako odlaze ulicom i ulaze u bijeli “jugo”. Na asfaltu je zatekao tijelo direktora “Šumadije”.
“Jugo” je pronađen nedaleko od mjesta zločina, na kraju slijepe ulice. Na osnovu toga se pretpostavljalo da ubice nisu poznavale grad i da nisu iz Beograda.
Novac
Nikčeviću je želja bila, navodno, da dostigne 70 miliona maraka bogatstva, koliko je posjedovao njegov blizak prijatelj, američki biznismen srpskog porijekla.
Pričali su da je bio jedan od petorice Beograđana s inicijalima na košulji izvezenim zlatnim koncem, jedan od trojice koji su tromjesečno plaćali 5.000 dolara (oko 5.000 evra) za konzularne tablice na automobilu, piše Blic.
Nosio je sat “roleks” sa brilijantima, brilijantski prsten izrađen u Amsterdamu, “Kartijeove” naočare, dugmad za košulje od platine – vrijedne nekoliko stotina hiljada maraka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu