Sobičak od šest kvadrata Vitomiru je spavaća i dnevna soba, kuhinja i kupatilo, a kameni zid dijeli ga od prostorije u kojoj drži trideset koza.
Živi bez struje, pa vatru ne gasi ni ljeti, a sve da bi mogao kuvati hranu.
Uzgaja koze, od kojih pravi ukusan i ljekovit sir, a bavi se i drvodjeljstvom, izrađujući, uglavnom, tronošce.
Vitomir se u ovom selu, na 1.000 metara nadmorske visine, rodio i proveo prvih šest godina života, nakon čega je, sve do kraja posljednjeg rata, živio u Vogošći, kod Sarajeva.
Iz Vogošće je izbjegao u Mokro, kod Pala, da bi prije pet godina i definitivno odlučio da se vrati na djedovinu u Kremin, koji je u ratu potpuno spaljen.
-Danas svako bježi sa sela, a ja sam pomalo i hrabar i lud, pa sam se vratio da obnovim djedovo imanje, što mi je najveća želja. Počeo sam sa kozama. Uslovi su teški mnogo radim i patim se, ali sam uporan – priča Vitomir. Trenutno ima tridesetak koza, zajedno sa jaradima, a cilj mu je da dostigne stado od 100 grla.
-Ja i koze živimo pod istim krovom. Nekada sam se i ja “parfemisao”, živio u gradu, ali sam navikao na miris đubreta. Ima tu i lijepih stvari, životinje su mi sada mnogo bolje od ljudi – ističe Vitomir.
On objašnjava da nije pobjegao od ljudi, da ponekad “skokne” do dvadesetak kilometara udaljene Foče, ali da mu prija boravak u samoći i prirodi.
Prve komšije su mu na tri kilometra, ponekad svrate lovci, a posjećuju ga i divlje životinje. Medvjed zna da sebe zasladi njegovim kruškama i jabukama, a najveću štetu mu prave divlje svinje uništavajući krompir.
Navikao je na život bez struje, pa se budi sa izlaskom, a liježe sa zalaskom sunca.
-Zimi treba malo više svijeća, a imam i fenjer na gas. Ložim vatru, drva imam u izobolju, kuvam hljeb i priremam sam hranu – kaže fočanski pustinjak.
U više navrata je podnosio zahtjev za obnovu kuće, ali bez uspjeha.
-Prema zakonu na nivou BiH, prednost su imali oni koji su na selu imali prijavljeno stalno mjesto boravka, tako da su me odbijali – tražili su samo razlog. Od onih kojima su kuće obnovljene – niko se ne vraća, a ja želim da se vratim. Sada sam ponovo sve predao na konkurs pri Ministarstvu Republike Srpske – priča Vito.
Za njegovu životnu priču, i to od lovaca koji ga obilaze, čuo je Milan Gagović, koji je uvijek spreman da nevoljnicima pritekne u pomoć.
-Vito je skroman čovjek koji traži samo jedno, a to je krov nad glavom, da bi mogao da preživi u ovom surovom kraju. On ne traži ni struju, ni televiziju ni radio-prijemnik, samo krov dan glavom. Pozvao bih sve dobre ljude da, ako mogu, zajedno pomognemo ovom čovjeku, koji želi da na svojoj djedovini izgradi bar jednu sobu – kaže Gagović.
Vito napominje da bi sam znao da napravi brvnaru, samo kada bi imao građu.
-Cola daska bi mi bila dovoljna da napravim brvnaru, koja mi je sada najpotrebnija – navodi Vito i kaže da bi, ako bi napravio novi dom, mogao da planira i ženidbu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu