Ta 1999. godina bila je ona koja je Vesni zauvijek promijenila život. U rukama je nosila kćerku Mariju koja je tada imala samo godinu i po dana kada je začula jaku detonaciju. Vesna je hrabro svojim tijelom zaštitila bebu. Našla se na zemlji, a geleri su joj isjekli noge.
– To je bilo 5. aprila 1999. godine, prolazila sam pored kasarne gdje sam i radila, kao i moja majka. Počelo je bombardovanje, ali ja nisam znala šta se dešava. Kćerka Marija mi je bila u rukama, bila je beba. Kada sam čula detonaciju, padale su bombe oko nas, a ja sam se bacila na moju Mariju, samo mi je bilo bitno da ona bude živa. Otvorila sam oči, i vidjela svuda krv, vikala sam samo “gdje mi je Marija, da li je živa”. Sljedeća scena je bila kada sam vidjela čovjeka koji je radio na kapiji, imao je gdje da se skloni, ali nije, uzeo je moju Mariju u jednu ruku, a u drugoj je nosio pušku, trčao je i odveo je na sigurno – počinje priču Vesna.
Kako kaže, taj dan nikada neće zaboraviti, jer kada su je odveli u bolnicu, ona nije znala gdje je njena kćerka.
– Odveli su me u bolnicu, radili sve analize, imala sam nekoliko gelera u nogama, sedam slomljenih rebara i tri prljena. Sve vrijeme sam razmišljala gdje mi je dijete, a vidjela sam da joj je glavica povrijeđena, i ja sam imala unutrašnje krvarenje. Brinuli su o meni u bolnici, a ja sam tražila da me puste napolje, da nađem svoje dijete. Igrom slučaja, taj čovjek koji je odveo Mariju. dao ju je nekoj ženi, pa je ona dala dalje kolegi, na kraju su je smestili u štampariju kasarne, i tako ju je moja porodica našla – prisjeća se Vesna.
Od tada bila je nepokretna, ali ni tu nije kraj njene borbe. Naime, da stvar bude gora, ona se 2006. godine suočila sa teškom bolešću i osećala je da nešto nije u redu.
– Osjećala sam se jako loše, i tako su mi ustanovljene dve autoimune bolesti, a nakon toga i kancer debelog crijeva. Krvarila sam i imala velike bolove, na kraju su mi rekli ili da mi sijeku noge ili da operišu glavu. Ja sam rekla da dajem sve, samo noge ne, i bez njih sam i ostala. Dugo sam se oporavljala, ali nažalost uslijed biološke terapije i lijekova sam smršala 14kg. Sada imam novu muku i molim za pomoć – pričala je ranije Vesna za Telegraf.rs.
Ova hrabra žena nije prestajala da se bori. Ujedinila je Srbiju, te su joj građani svojim donacijama obezbijedili proteze za obje noge, međutim, tumor debelog crijeva je uznapredovao i vezao je za postelju.
Nakon svih borbe, nažalost, ona je izgubila bitku, a tužne vijesti potvrdila je njena porodica.
Vesna je sahranjena na Bunuševačkom groblju u Vranju. Iza sebe je ostavila kćerku, unuku i supruga, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu