U gradu na Vrbasu danas vlada narativ da je Banjalukom odvajkada vladao SNSD: sve do prije 4 godine, kada je na izborima za gradonačelnika pobijedio Draško Stanivuković iz PDP.
Ali, novija politička istorija Banjaluke nije baš tako jednostavna.
Red je da se sada, kada je počela kampanja za još jedne lokalne izbore, podsjetimo ko je sve u posljednje 34 godine vladao gradom.
Prva i posljednja pobjeda SDS
Na prvim višestranačkim izborima, održanim predratne 1990. godine, u Banjaluci je pobijedio SDS. Ispostaviće se da je to bila prva i zasad posljednja pobjeda ove stranke u gradu na Vrbasu.
U to vrijeme Banjaluka nije bila grad, nego opština, a i lokalna vlast je bila ustrojena drugačije nego danas, pa shodno tome Banjaluka nije imala gradonačelnika, bar ne zvanično.
Ali, narod i mediji su gradonačelnicima prozvali tadašnje predsjednike opštine. Po toj logici, a shodno izbornim rezultatima, prvi demokratski izabrani “gradonačelnik” Banjaluke je bio Predrag Radić iz SDS.
Ostao je upamćen kao relativno umjeren i smiren političar, iako je gradom vladao u doba rata.
Poslije rata on se “razveo” od SDS i osnovao svoju stranku, Demokratski patriotski savez. Radićeva stranka, koja je imala dio vlasti u Banjaluci, tražila je da u “podjeli plijena” nakon izbora dobije vrtiće i autoservise, koji su u to vrijeme bili javno preduzeće.
Poslije Radića, od 1996. do 1997. godine, prvi čovjek Banjaluke je bio kadar SDS Savo Ćuk. Malo ko se sjeća Ćuka, a on je bio, eto, posljednji SDS-ov “gradonačelnik” Banjaluke.
Vladajuće stranke koje više ne postoje
Na prvim poslijeratnim izborima, održanim 1997. godine, SDS je u Banjaluci osvojio mršavih 9 odsto glasova.
Nijedna partija nije imala većinu, ali je relativno najjača, sa 15,8 odsto glasova, bila Socijalistička partija, i to ono njeno krilo koje će se kasnije odvojiti i pripojiti se Dodikovoj partiji, a kome su pripadali i Nebojša Radmanović i kasniji gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić.
U stopu ih je pratila Srpska stranka Krajine i Posavine, partija koja već odavno ne postoji. Iz te partije dolazi drugi poslijeratni “gradonačelnik” Banjaluke, Đorđe Umićević.
Umićević je vladao od 1997. do 1999. godine, kada ga smjenjuje visoki predstavnik.
Nakratko, od 1999. do izbora 2000. godine, kao vršilac dužnosti, kormilo preuzima tadašnji potpredsjednik skupštine Mihajlo Crnadak, otac aktuelnog potpredsjednika PDP Igora Crnatka.
Mihajlo Crnadak je bio kadar Srpske patriotske stranke SPAS, koja je takođe kasnije nestala s političke mape.
Era Dragoljuba Davidovića i SNSD
Prvog “pravog” gradonačelnika Banjaluka je dobila 2000. godine. Tada je na vlast zasjeo Dragoljub Davidović iz SNSD, koji će do danas ostati apsolutni rekorder po dužini vladavine u Banjaluci.
Davidović je na vlasti ostao 3 mandata: prvi put je izabran posredno, glasovima odbornika u Skupštini grada, a 2 puta je pobijedio na izborima.
Za Davidovićevog mandata grad je dobio prve kružne tokove, nasipe, novi most u Trapistima, ali i “Akvanu” koja je stvorila velike glavobolje njegovim nasljednicima.
U njegovo vrijeme je obnovljen i Park Petra Kočića, koji je izazvao kontroverzne komentare.
Davidović je imao stabilnu i komotnu većinu u Skupštini Grada, kao uostalom i njegov nasljednik i partijski drug Slobodan Gavranović.
Gavranovićev mandat će ostati upamćen, između ostalog, i po problemima sa gradskim grijanjem, što je na neki način i sam priznao, nakon odlaska sa funkcije.
On je na kraju svog mandata 2016. za “Euroblic” rekao da nasljednicima u gradskoj vlasti ostavlja u amanet mnogo posla.
– Najveći izazov će biti rešavanje dugogodišnje krize u Toplani, stabilizovanje gradskog budžeta i obnova infrastrukture i tvrđave Kastel – rekao je tada Gavranović.
Kriza u Toplani je dočekala za sada posljednjeg gradonačelnika iz SNSD-ove kolone, Igora Radojičića.
Radojičić je vlast preuzeo u decembru 2016. godine, kada se Banjaluka doslovno smrzavala. Riješio je taj problem, prvo kratkoročno, kupovinom mazuta, a potom dugoročno osnivanjem novog preduzeća “Eko Toplane” Banjaluka po principu javno privatnog partnerstva.
Osnivanje ovog preduzeća, kao i još neki Radojičićevi potezi, i danas su tema rasprava, ali – gradsko grijanje funkcioniše.
Stanivuković: Za svakog po nešto
Nakon što je izgubio na izborima, Igor Radojičić, dotadašnji potpredsjednik SNSD, izgubio je uticaj u Dodikovoj stranci. U oktobru 2022. je isključen iz SNSD “zbog neaktivnosti”.
Nedavno je osnovao novu stranku, Nezavisni pokret “Svojim putem”, s kojom se kandidovao na izborima, ali samo na odborničkoj listi.
Radojičić je bio javno najaktivniji i medijski najprisutniji gradonačelnik u dotadašnjoj istoriji grada, ali na izborima 2020. ga je pobijedio pripadnik nove generacije: hiperaktivni Draško Stanivuković koji je zavladao i društvenim mrežama.
U šarenilu fotografija i informacija, kojima aktuelni “Instagram gradonačelnik” svakodnevno zasipa svoje sugrađane, teško je razlučiti bitno od nebitnog.
Ipak, činjenica je da će Stanivukovićev mandat, kako god da završi, ostati upamćen po tome što je mnogim sugrađanima dao po nešto: penzionerima besplatne kartice za prevoz, davaocima krvi besplatan parking, višečlanim porodicama popuste pri kupovini, školarcima udžbenike, vozačima kružne tokove, ljubiteljima istorije i spektakla spomenike, zabave željnima koncerte, rekreativcima šetalište uz Vrbas….
A mladim bračnim parovima je obećao besplatne placeve za kuće.
Da li će Stanivuković postati rekorder politike “svakom po malo, za svakog po nešto”? I da li će tom strategijom “napasti” rekord dugovječnosti, koji za sada suvereno drži Dragoljub Davidović?
Vidjećemo, za tačno mjesec dana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu