Magazin

(FOTO) "Crveno sam nosila kad mi je mama umrla i sestra poginula" Zorica iz Tuzle je “ALERGIČNA NA DRUGE BOJE”, osmislila je čak i svoju sahranu u ovoj nijansi

O Zorici Rebernik, 71-godišnjakinji iz mjesta Breze pored Tuzle, odnosno "Crvenoj Zorici", kako je zovu, priča se mnogo posljednjih godina.

(FOTO) "Crveno sam nosila kad mi je mama umrla i sestra poginula" Zorica iz Tuzle je “ALERGIČNA NA DRUGE BOJE”, osmislila je čak i svoju sahranu u ovoj nijansi
FOTO: ZORICAZVONKO REBERNIK / PRIVATNA ARHIVA

Priča i svijet jer se nesvakidašnja priča poput dobrog glasa brzo proširila.

Zoricu svi znaju kao crvenokosu ženu vazda obučenu u crvenu boju – koje se ne odriče ni u jednoj situaciji. Na sopstveno vjenčanje je došla u crvenoj haljini, a ni za sahrane ne želi da se obuče u crno. Koliko god joj je neko blizak.

– Slušala sam govor svog tijela. Sve je došlo iz duše, iz srca, iz mog tijela. Nisam nikada pričala sa nekom stručnom osobom… Samo sam slušala sebe – rekla je na početku razgovora Zorica.

Gdje god da se pojavi, u je centru pažnje.

– Ja crvenu nosim isključivo zbog sebe. Nisam uopšte nametljiva. Prijatelji mi kažu da bi trebalo više da se eksponiram, da uđem u Ginisovu knjigu rekorda… Voljela bih da vidim nekog ko ovako dosljedno nosi neku drugu boju. Ali.. Znate onaj film “žena u crvenom” pa glumica ima samo crvenu haljinu – poručila je.

Želju da bude odjevena u crvenom, od glave do pete, dobila je ubrzo nakon punoljetstva (“oko 18, 19 godine”).

FOTO: ZORICAZVONKO REBERNIK / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: ZORICAZVONKO REBERNIK / PRIVATNA ARHIVA

Njenim roditeljima nije nimalo smetalo kako im kćerka izgleda, “potpuno su je razumjeli i poštovali njen izbor”.

– Prije toga sam, i kao mala, nosila samo bijelu ili roze boje. Nijednu drugu – istakla je.

Danas “ni bijelu odjeću ne može da obuče”, po sopstvenom priznanju, a ni crnu.

– Ma, kakvi! Ja sam crveno nosila i kada mi je majka umrla i sestra poginula. Na sve druge boje sam alergična – dodala je.

Oblačila đake u crveno

Zorica Rebernik koja je sedam godina u penziji, otkrila je da je završila Učiteljsku školu, a onda i večernju političku školu. Četiri decenije je radila kao nastavnik razredne nastave, a bila je i “veoma društveno-politički aktivna”.

Na razgovoru za posao nosila je crveno pred komisijom i to nije bila prepreka da dobije posao, ali je zato morala da bude “lijepa, zgodna, dotjerana, da lijepo govori”. Standardi su se, rekla je, u međuvremenu promijenili, nagore.

Naglasila je i da njenim đacima i njihovim roditeljima nikada nije smetala njena ljubav prema crvenoj. Učenicima je čak često poklanjala crvene majice pa je cijeli razred bio u tonu.

– Sa kolegama je to bilo drugačije. Nekima je to smetalo, a onda sam im jednom prilikom rekla: “Odriješite novčanik, pa ih obucite u plavu, žutu” – nastavila je Zorica koja je za sebe rekla da uvijek sve direktno govori jer je “jednostavno je takva”.

FOTO: ZORICAZVONKO REBERNIK / PRIVATNA ARHIVA
FOTO: ZORICAZVONKO REBERNIK / PRIVATNA ARHIVA

A Kritike zbog strasti prema crvenoj, kako je dodala, dobijala je i “zbog političkih razloga”:

– Nostalgična sam i danas za Josipom Brzom Titom, ali ljude ne dijelim ni po politici ni po vjeri, samo na ljude i neljude.

Pročitajte još

Njene pedagoške metode su se bez sumnje dopale učenicima jer je danas, nakon što pogledaju emisiju o njoj, zovu bivši đaci iz cijelog svijeta.

– Zovu me sa Floride, iz Belgije. Evo nedavno me je zvala jedna bivša učenica i rasplakala se, piše Žena Blic.

“Ne pitam koliko košta samo da je crveno”

Mještani su navikli na crvenu Zoricu i skoro svi sa simpatijama gledaju na nju. I oni, ali i svi oni koji saznaju za nju, rado joj poklanju crvene stvari.

Ona kada ih kupuje “ne pita koliko košta”. I danas joj nije teško da nabavlja crvenu garderobu, ali nije bilo oduvijek tako.

– Najviše sam kupovala krajem sedamdesetih u Turskoj, ali u Mađarskoj, Italiji. Danas mi dosta garderobe šalje kćerka koja 26 godine žive u Las Vegasu.

I kada joj poklanju, to su najčešće crveni darovi.

– Kada mi kupe nešto drugačije, naravno da ne bacam, samo odlažem po strani. A draže mi je da mi poklone crvenu plastičnu posudu nego bilo šta u drugoj boji.

Muž je savršeno razumije

Koliko Zorica voli crvenu, možda najbolje zna njen suprug Zvonko sa kojim je od 1975. u braku.

– Znate kako se kaže, sa kim si, takav si. Nosi i moj suprug crvenu, ali voli on i neke druge boje, a nikada mu nije smetao moj način oblačenja, crvena kosa… Podržavao me je. Evo kada smo kupovali posljednji automobil, bilo je samo modela u sivoj ili bijeloj boji. Kupili smo metalik, a onda sjedišta presvukli crvenom kožom. Auto je unutra skroz crven. Znate kako crvena i siva lijepo izgledaju zajedno – pohvalila se Zorica koja je i na vjenčanju nosila crvenu haljinu.

– Nisam mogla da je pronađem u radnjama, pa mi je jedna kreatorka iz Tuzle sašila vjenčanicu. Muž mi je tada rekao: “Gdje ćeš, Zorice, to da obučeš, svi će gledati u tebe?”. Evo i danas svi gledaju u mene gdje god me vide – ispričala je.

Danas supruga pomalo zbuni kada mu kaže da je iskombinovala više boja: svetlocrvenu, tamnocrvenu ili metalik. Njemu je sve to jedna te ista boja i Zorica mu je uvek isto odevena.

Bijela boja može, ali za kuću

Bez pogovora je Zoricu podržao i u njenoj odluci da kuću dekoriše crvenom bojom, ali porodičan dom nije skroz crven.

– Ima bijele boje, ali je zato jedan radijator bijeli, a drugi crven (smijeh). Imamo i čajnik crvene boje sa bijelim tufnicama. Meni druge boje ne smetaju ako nisu na meni – rekla je Zorica, ali i otkrila da se najbolje osjeća kada joj dolaze gosti u crvenoj odjeći.

Kada to može, ona im i diskretno napomene “dres kod”.

Riješila je da ima i sahranu u crvenom

Osmilila je i “dres kod” za svoju sahranu:

– Rekla sam mužu: “Ako ja umrem prije tebe, otvori moj orman, tamo imaš sigurno odijelo za 50 ljudi pa neka svi budu u crvenom”.

Zorica i Zvonko su već opremili mjesto gdje će biti sahranjeni. Postavljen je na njemu crveni spomenik u obliku srca. Morao je da bude crven, a kamen za izradu je dostavljen čak iz Indije. Napravljen je po Zoričinoj ideji.

– I kovčeg u kojem ću biti sahranjena mora da bude crven – otkrila je i poručila da je nisu mučile strepnje “da će izgradnjom spomenika” prizvati negativne događaje.

– Meni je tamo kao u vikendici. Ja volim svoje godine, a objektivno, nisam više mlada. Polovina mojih školskih drugara je umrlo.

Ne plaši se Zorica, možda i zbog ove moći:

– Sve što poželim, to mi se i ostvari, a svakome ko razgovara sa mnom, nešto lijepo se dogodi.

Njena kćerka obožava ljubičastu

– Moja kćerka je među 40 najboljih slikara u Americi. Treba da uskoro izlaže u San Dijegu, a naredne godine imaće i izložbu u Beču. Udata je za Miloša koji je Srbin. Zvao me je zet prije neko veče kako bi se pohvalio da me je gledao na TV – napomenula je.

I za kćerku nikada nije bio problem što joj je mama uvokek u crvenom.

– Evo recimo, ona voli najviše ljubičastu boju -rekla je ponosno mama Zorica koja “radi non stop”.

Dalje je dodala:

– Već sam u sedam sati u bašti. Ja ništa ne kupujem, sve sama proizvodim i u moju baštu mašina nije ušla. Jako se zdravo hranim, zdravo starim. Zato i ovako izgledam, a kremu za lice uopšte ne koristim… Gajim i cvijeće, imam 150 ruža, 170 saksija, najviše muškatli.

Nije svo cvijeće crveno, ali zato sija kao i Zorica u crvenom.

I na plaži u crvenom

Zorica Rebernik od crvene boje ne odustaje ni kada je na moru gdje, takođe, privlači poglede. Tako joj jednom prilikom, dok je bila na plaži u Sutomoru, prišla mlada žena i rekla: “Vi ste ovdje najmarkantniji”.

Saznala je ubrzo da joj je kompliment uputila supruga novinara sa sarajevske televizije čija je ekipa uradila priču o njoj, neposredno prije njenog odlaska u Crnu Goru.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu