Odgovor na ovo i druga pitanja daje osmominutni film Nišlije Miloša Tasića, koji je osvojio brojne svjetske nagrade.
Prvi srpski film u virtuelnoj realnosti „Oneiro“ osvojio je 17 nagrada i tri nominacije na festivalima širom svijeta.
Njegov autor otkriva zašto ovaj film, nazvan po starogrčkoj riječi za san, ostavlja izuzetno jak utisak na sve gledaoce, gotovo bez izuzetka.
Film govori o tome kako program vještačke inteligencije doživljava naš svijet.
– Razmišljao sam – ako bi takav program u nekom trenutku postao svjestan, šta bi on mislio o ljudima!? I onda je scenario išao u neku crnu komediju i satiru. Gledaoca sam stavio u perspektivu vještačke inteligencije koja komunicira sa prosječnim korisnikom, što sam inače ja u filmu – govori Miloš Tasić.
Nadrealizam i teorija sna
Scene su inspirisane nadrealizmom, a radnja teorijom sna.
– Dok sam istraživao tu temu, naišao sam na dosta paralela između toga kako u teoriji funkcionišu snovi kod ljudi i kako ti programi uče. Glavni dio filma počinje kada korisnik pita program vještačke inteligencije – da li ti sanjaš. I onda je glavna razrada filma odgovor vještačke inteligencije na to pitanje – priča autor za Anadoliju.
Da njegovo umjetničko djelo gledaoce zaista uvodi u doživljaj nalik digitalnom snu potvrdili su oni sami na premijeri održanoj krajem marta u „Centrala Hubu“ u Nišu.
– Izgledalo je kao druga stvarnost, osjećala sam se kao da sam se našla usred sna ili u nekom drugom univerzumu – rekla je Irina iz Rusije, koja je na premijeri „Oneira“ prvi put gledala VR film.
Osjećaj imersije, koja se opisuje kao mentalno ili fizičko utapanje i uronjavanje u neki medijski sadržaj, upravo je ono što je Miloš želio svojim djelom da postigne. Poslije izrade tri kratkometražna „tradicionalna“ filma, potražio je način da gledaoce udubi jače u priču i pronašao ga u tehnologiji virtuelne realnosti. Koliko je sve to bilo zahtjevno?
– Pošto sam cijeli film, od početka do kraja, uradio potpuno sam, moram da priznam da je bilo baš, baš izazovno. U tradicionalnom filmu vidimo samo jedan dio kadra koji je usmjeren, a ovdje se radi cijela površina od 360 stepeni i samim tim je rezolucija 32 puta veća od običnog filma. Pritom, razlikuje se stil režije – objašnjava Miloš.
“Try and error”
Kako se ovakvi filmovi izrađuju učio je u hodu.
– Nema dokumentacije, nema kurseva gdje to može da se nauči i onda je taj proces bio takozvani “try and error” – pokušaj, neuspjeh, pa onda ispočetka, dok nisam našao pravi način. Izrada je trajala jako dugo, više od dvije godine. Prije nekoliko godina, kada sam počeo da radim na filmu, tehnologija je bila takva da je proces pretvaranja projekta u video format zahtijevao oko godinu i po. I onda je godinu i po dana meni računar morao da bude konstantno upaljen da bi se taj proces završio. Čak je u međuvremenu, od početka do kraja izrade filma, nastala skroz nova tehnologija koja to može mnogo brže i lakše da izvede – govori autor filma.
Od početka 2024. godine, kada je „Oneiro“ završen, nagrade za najbolji virtuelni film osvojene su u Italiji, Americi, Japanu, Kanadi, Australiji, Španiji, Švajcarskoj, Grčkoj… Festivalska promocija još nije završena.
– Do sada je prošao nastup na više od 30 festivala širom svijeta. Biće na još nekoliko, ali meni je sad, lično, cilj da što većem broju ljudi dozvolim da gledaju film besplatno – kaže Miloš Tasić.
Zato je u Nišu organizovao besplatnu premijeru, koja se inače potpuno razlikuje od premijere klasičnog filma u bioskopskoj sali na platnu. Svaki gledalac je čekao svoj red da film pogleda samostalno, pomoću VR uređaja. Film traje 8 minuta, jer VR tehnologija još ne podržava duge formate.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu