Ove rečenice početak su teksta „Priča sa pašnjaka“ Vladimira Ritana iz Bronzanog Majdana, mladića koji ima Daunov sindrom i koji je sa svojim drugarima danas u posjeti redakciji Srpskainfo, gdje su okušali svoje novinarsko umijeće.
Naš portal je, naime, pokrenuo inicijativu podrške osobama sa invaliditetom, a ovaj put smo kolegama iz Daun sindrom centra Banjaluka, željnim da u javnost ode i neki njihov tekst, poruka ili crtež, omogućili da pokažu svoj talenat i osjete kako u praksi izgleda novinarski zanat.
Vladimir je našu saradnju ozbiljno shvatio, što se vidi iz njegovog teksta, u kojem je živopisno i vjerodostojno opisao dan jednog čobanina koji čuva ovce…
„Ja mislim da su one baš pametne jer uvijek nađu najbolja mjesta. Imamo jednog ovna, zove se Brko jer ima bijelu mrlju ispod nosa koja izgleda kao brkovi. On je kao vođa svih ovaca. Kad on krene, sve idu za njim. On ima veliko zvono i vodi ovce sa sobom. Ponekad sjedim na kamenu i gledam oblake dok ovce pasu. Oblaci izgledaju kao razne stvari – jednom sam vidio oblak koji je izgledao kao velika ovca! Rekao sam to tati, a on se smijao i rekao da imam bujnu maštu.“
Vladimir ne krije da je, ipak, najzabavnije kad tata priča priče…
„Kaže da su nekada vukovi dolazili blizu, ali ja mislim da ih sada nema jer naš pas Kiko čuva ovce bolje od mene. Kad vidi da neka ovca krene u šumu, on trči i laje, pa je brzo vrati. Kad sunce počne zalaziti, vraćamo ovce kući. One idu polako, kao da im se ne žuri. A ja sam tad umoran, ali mi je srce puno, jer sam bio tatin pomoćnik. Tata kaže da bez mene ne bi mogao. Mislim da je to baš lijepo“, završava Vladimir svoju malu čobansku pustolovinu koju je podijelio sa našim čitaocima.
Osim što, očigledno, ima dara za pisanje, Vladimir je talentovan i za crtanje. Svim ljudima dobre volje poželio je sretnu novu godinu.
Njegov drugar Lazar Jelić novogodišnju čestitku pretočio je u crtež velikog i sjajnog sunca, uz želju da nam godina koja predstoji svima bude bolja.
„Neka sve loše i tamno ostaje iza nas, neka nam 2025. godina bude u znaku sunca i neka nam sve sija“, poruka je, koju uz iskren poljubac, Lazar šalje našim čitaocima.
Kristijan Zeljković iz Banjaluke želio je da objavi pismo sa porukom da bismo svi trebali da budemo bolji.
„Ljudi bi trebali da budu bolji. Trebali da čine dobra djela tako bi i nama svima bilo bolje“, smatra Kristijan.
Strahinja Milisavić iz Novog Sada ljepotu života vidi u malim stvarima – plivanju, pjevanju, kuvanju…
„Ja mogu sve. Ne moram da sjedim kod kuće, napolju je život ljepši. Kad plivam, osjećam se kao riba. Kad treniram, osjećam se jak. Kad kuvam, ja sam srećan. Lijepo je pjevati. Lijepo je voljeti. Lijepo je živjeti. Ja mogu sve…“
Podsjetimo, inicijativa koju smo pokrenuli dio je posvećenosti Srpskainfo i EuroBlica inkluziji i podršci osobama sa invaliditetom. Ovaj put, izabrali smo način koji se našim kolegama sa Daunovim sindromom najviše svidio, a to je da im omogućimo da osjete atmosferu jedne prave redakcije i objave ono što su sa velikim žarom napisali ili nacrtali.
Nakon objave na Srpskainfo, njihove tekstove možete da čitate i u sutrašnjem izdanju EuroBlica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu