Ljubav između Milorada Pavića i Jasmine Mihajlović je bila snažna, a nikada nisu krili da mu je ona prvo bila ljubavnica.
U trenutku kada su se upoznali, Pavić je bio u braku sa Brankom, a Jasmina je bila trideset i jednu godinu mlađa od njega.
Kada je došlo vrijeme da sastavi testament, umjesto svojoj supruzi Branki da povjeri odgovornost za svoja književna djela i nasljeđe, Pavić je to zavještao Jasmini.
Napisao je u testamentu da upravo ona, treba da brine o njegovim knjigama i budućem očuvanju njegovog djela.
Sudbonosni susret na Filozofskom fakultetu
Njegov život, kako su mnogi opisivali, može se jasno podijeliti na dva perioda: prije i poslije Jasmine Mihajlović. Ona je unijela novu dimenziju u njegovu svakodnevicu i uticala na njegov rad i kreativnost.
Sudbonosni trenutak njihovog prvog susreta dogodio se 27. maja 1986. godine, kada je Jasmina prvi put ušla u njegov kabinet na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Kao studentkinja, radila je na diplomskom radu o njegovim pričama, i trebala joj je dodatna bibliografska građa. Kako nije bilo mnogo dostupne literature o savremenim piscima, odlučila je da se direktno obrati samom Paviću. Međutim, trebalo joj je dva mjeseca da skupi hrabrost i pozove ga.
– Imala sam tri telefonska broja ljudi koji su se zvali Milorad Pavić u Beogradu, i nisam znala gdje živi. Pripremila sam pažljivo tekst koji bih mu rekla, ali kad sam konačno skupila hrabrost da ga pozovem, duboki muški glas me prekinuo pitanjem: ‘A zašto to radite?’ Bila sam zatečena. Nisam očekivala takvo pitanje. Nespretno sam odgovorila: ‘Zato što volim tu prozu.’ Dogovorili smo se za sutradan, u podne, u njegovom kabinetu. Tako je započelo naše poznanstvo – prisjećala se Jasmina kasnije.
Taj susret bio je početak ne samo njihovog odnosa, već i ključni trenutak u Pavićevom životu, koji je, od tog dana, počeo da dobija novi pravac. Njihova ljubavna priča oblikovala je ne samo njegove posljednje godine, već i ostavila neizbrisiv trag na njegovom djelu.
Često je govorio: “Da nisam pisac, bio bih Kazanova.” Mislim da ta velika umjetnost ima veze s libidom. On je stvarno bio dobar ljubavnik. Kod njega nije slabila erotska energija jer piše, naprotiv, ona je jačala. I s tim nemaju veze ni godine ni bolest.
Meni stvarno nikad nije bio potreban drugi ljubavnik, niti da pogledam drugog muškarca. On je zadovoljavao sav moj svemir. Svi su govorili da je 31 godina velika razlika, pa sam se i ja nekad pitala kako će to funkcionisati, ali to nije bila prepreka, naprotiv. Non-stop smo vodili ljubav, na svim mogućim mjestima, livadama, šumama, kolima, gdje god bismo se našli, još ako je negdje bilo zabranjeno, utoliko nam je bilo draže.
“Imali smo intimne odnose svakog dana”
Stan nam je postao dosadno mjesto za takve stvari. Dešavalo se da sto dana u kontinuitetu imamo intimne odnose svakog dana. I dok je ležao na samrti u Urgentnom centru, u odjeljenju za infarkte, mažem mu neku švajcarsku kremu za lice i sve vrijeme razmišljam kako da posljednji put vodimo ljubav.
Kad se spoji erotika sa stvaralaštvom, to onda ima moć koja stvarno doseže do svemira. I vrlo često tokom intimnog odnosa, kad ja padnem na njegovu glavu i čelo, osjećala sam da smo jedno biće. To je nešto najmoćnije na planeti Zemlji. Znam da se o ovome obično ne govori, ali to je suštinska stvar. Kad sam prvi put poslije infarkta došla kod njega, on mi je bio privlačan u onoj crnoj majici.
Vodio je računa i na samrti kako će izgledati. Dva puta sam bila trudna s Miloradom. Oba puta je plod uginuo, ali oboje nismo željeli više djece, htjeli smo da knjige budu naša djeca. Naša veza je do posljednjeg momenta bila obojena tim erotskim nabojem. Čak i kad smo bili u strašnim bračnim svađama, kad bismo prošli jedno pored drugog, onda je to bila strašna hemija, prenosi Stil.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu