Ovog puta je podijelila onu koju mnogi vole najviše a to je podsjetnik da ljubav ne pita za godine.
– Moj suprug Mark i ja počeli smo da se zabavljamo kada sam bila veoma mlada. Kada smo se upoznali, imala sam 20 godina i očajničku potrebu da budem voljena. Mark je tada imao 30, radio je kao barmen, pisao mi pjesme i kasno noću slao poruke pune ljubavi. Kad neprestano govoriš mladoj djevojci s krhkim samopouzdanjem da je prelijepa i posebna, ona će se zaljubiti u tebe. Možda će te čak i zaprositi.
Kako su godine prolazile i kako sam postajala sigurnija u sebe, naša veza se pretvorila u noćne svađe, a pomisao na zajednički život zauvijek izazivala mi je napade panike.
U septembru smo se preselili kod mojih roditelja, i dok su listovi počeli da opadaju, shvatila sam da je vrijeme da i ja odbacim staro. Mark je postao vječita žrtva, neko ko stalno jadikuje, klasičan primjer Petr Pan poremećaja -osoba koja odbija da odraste.
– Naš brak se toliko raspao da sam izbjegavala da ostanem sama s njim. Sama pomisao na dodir njegove kože izazivala mi je mučninu. Do oktobra sam većinu noći provodila na kauču, svako jutro smišljajući nove izgovore zašto nisam mogla da odem u naš zajednički krevet.
– Dok smo Mark i ja prolazili kroz potpuni raspad, moja sestra se privremeno vratila kući na zimski raspust s fakulteta. Sa njom je došla i njena ekipa – gomila prijatelja koji su redovno praznili frižider mojih roditelja i padali u nesvijest od umora na njihovom deset godina starom kauču.
Jedan od njenih prijatelja bio je Šon. Čovjek za kojeg ću se kasnije udati.
– Šona sam znala otkad je imao 15 godina. Mnogo puta smo sjedili za istim stolom na porodičnim večerama, primjećivala sam da je zgodan, ali nikada nisam razmišljala o njemu duže od nekoliko sekundi.
– Kad je te zime ponovo došao u našu kuću, nisam ga vidjela mjesecima. U tom periodu, Šon je od dječaka izrastao u zgodnog, samouvjerenog 18-godišnjaka.
– Neću reći da mi je oduzeo dah, jer ne volim klišee, ali tog trenutka kada sam ga ponovo vidjela, pluća su mi prosto zaboravila kako da rade.
Šon je bio visok, taman i nevjerovatno zgodan. Bukvalno. Njegovi sirijski preci podarili su mu preplanulu put, tamne oči koje su se osmehivale i osmijeh koji bi mogao da osvetli i najtamniju prostoriju.
– Mark je, kao barmen, često radio noću, a život s roditeljima mi je dodatno ograničavao društveni život. Tako sam sve češće provodila vrijeme sa sestrom i njenim prijateljima. I, sasvim slučajno – sa Šonom.
– Obično bi se dešavalo da svi negdje odu, a da nas dvoje ostanemo sami, gledajući filmove, razmenjujući šale i pričajući do kasno u noć. Osjećala sam se kao potpuni ludak.
Imala sam 25 godina i upravo sam završila pravni fakultet. On je imao 18 i tek završio srednju školu. Ali hemija ne poznaje godine.
Energija između nas mogla je da osvijetli cijeli grad. Bila je toliko jaka da me potpuno preplavila.
Mislila sam samo na njega. Koža mi je sijala onim posebnim sjajem koji dolazi samo s novom ljubavlju. Taj 18-godišnjak mi je prvi pokazao kako je to biti viđen.
To je trajalo dvije nedjelje.
– Za to vrijeme, moj već klimavi brak sa Markom raspadao se vrtoglavom brzinom. Na dočeku Nove godine imali smo svađu tolikih razmjera da je tata morao da interveniše. Zidovi su drhtali od naših povika, a ja sam ostala u suzama.
Kad je Mark te večeri došao kući s posla, rekla sam mu da mora da ode. Zauvijek.
– Plakao je dok je pakovao stvari. Ja sam nestrpljivo posmatrala, pitajući se šta Šon u tom trenutku radi.
Dva dana kasnije, Šon i ja smo se poljubili prvi put. Od tada smo bili nerazdvojni.
Prekinula sam svoju “zrelu” vezu s 30-godišnjakom da bih se upustila u ono što je trebalo da bude strastvena avantura s 18-godišnjakom, piše Ona.rs.
Avantura o kojoj bih kasnije pričala djeci da im pokažem kako im je majka nekada bila buntovnica.
On je moj najbolji prijatelj, partner za filmove, moj najveći navijač, najiskreniji kritičar, čuvar mojih tajni i ljubav mog života.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu