Malo paprike, malo povrća, paradajza i krompira, da imam za mene. Bašta nije velika, ali je za mene dovoljna. Sama živim, ali komšiluk mi je mnogo dobar, svi smo kao jedna porodica. Ne mogu da ne radim, navikla sam cijelog života, a i prija mi – kaže ova vitalna baka za RINU.
Udovica je već skoro tri decenije, a iako su joj djeca otišla svojim putem, ona je ostala vjerna porodičnom ognjištu. Živi sama, ali uz dobre komšije i redovne posjete djece i unuka, nikada se ne osjeća usamljeno.
– Imam dvije kćerke, unuke, praunuke.. obilaze me, to mi je najvažnije. Donesu mi sve što mi treba, ali ja volim sama da sredim svoje dvorište. Polako ja to sve, niko me ne juri. Kad stignem – stigla sam. Dok mogu, ja ću da radim i da se borim. To mi daje snagu. Kičma mi je malo oslabila, ali nikada ne bih mogla samo da sedim i ležim, pa radim koliko mogu – dodaje baka Radosija.
Iako je život nije mazio, baka Radosija se nikada nije žalila. Svaki dan dočekuje sa osmijehom i posvećenošću, pokazujući da snaga duha ne zavisi od godina i da su one nerijetko samo broj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu