Dodik je već decenijama lider najmoćnije političke partije u BiH i na najvišim je pozicijama izvršne vlasti u RS ili BiH. Istovremeno je i apsolutni šampion u kršenju novinarskih prava i napadima na medije, aktiviste, političke oponente… sve kritičare njegovog lika i djela.
Ovakva kombinacija je izuzetno opasna, upozoravaju komunikolozi i branioci ljudskih prava. Jer, kada neko tako moćan i uticajan promoviše govor mržnje i nasilničko ponašanje, to je simbolički i širokim narodnim masama poziv da, iz svih oruđa, udare po “izdajnicima” i “ološu”.
Kako je to izgledalo u posljednja dva dana, u vrijeme duboke političke krize, vidjeli smo ubrzo nakon već spomenute kontroverzne Dodikove pres konferencije.
Dodikov saveznik, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, sinoć je, onako anpasan (u prolazu), usred skupštine rekao “sve ću ih pobiti”. Mislio je na opoziciju.
Iste noći je zapaljen automobil opozicionog poslanika Nebojše Vukanovića.
Vukanović je bivši novinar, i kao novinar BN televizije je bio na udaru verbalnih napada Milorada Dodika.
Atmosfera linča i imaginarne mete na čelu
Ove riječi i djela vjerovatno nisu direktno povezani, ali je u društvu stvorena atmosfera linča. Nasilne poruke političkih lidera mnogima zvuče kao dozvola za nasilje.
Ovaj trend nije od juče. Sva istraživanja o stanju medijskih sloboda u BiH, koje su Udruženje BH novinari i Fondacija “Fridrih Ebert” u BiH provodili u posljednjih 15 godina, pokazuju da su političari najčešći kršioci prava novinara, a da među njima prednjači Dodik.
Mnogi se dobro sjećaju da je Dodik godinama novinare zvao “drekavcima” i “izdajnicima”. Novinare BN TV je nazivao izdajnicima, a vlasniku ove medijske kuće Vladimiru Trišiću psovao majku…
Nakon takvih istupa, radnici koji su kopali kanale su u Zvorniku napali ekipu BN TV, vjerovatno ubijeđeni da rade pravu stvar.
Na meti Dodikovog “oštrog jezika” našao se i novinar BN TV Vladimir Kovačević. Kovačevića su u avgustu 2018. brutalno napala dva nasilnika, ispred njegovog stana u Banjaluci. Napad je okvalifikovan kao pokušaj ubistva. Izvršioci su kažnjeni, nalogodavci nikad nisu otkriveni.
I nakon toga se Dodik nije libio da udari na Kovačevića. U februaru 2020. Dodik je, na Kovačevićevo pitanje, odgovorio konstatacijom da Vladimir “instrument bošnjačke, bosanske i muslimanski politike”, a medijska kuća za koju radi “izdajnička”.
Banjalučki Centar za ljudska prava tada je ocijenio da je stavljanje mete na čelo novinarima sramotan način političke borbe i posredno ugrožavanje slobode izražavanja i medijskih sloboda.
Direktor ove NVO, Dejan Lučka, kaže da se takva praksa nije promijenila ni danas i da je Dodik u političkoj javnosti Zapadnog Balkana odavno poznat po govoru mržnje prema “nepodobnim” novinarima, ali i drugim kritičarima i neistomišljenicima.
– Tako je pokojnog Davida Dragićevića javno nazvao narkomanom, opoziciju već godinama optužuje za obojene revolucije, a analitičarku Tanju Topić je nazvao agentom njemačke obavještajne službe i kvislingom, uz brojne uvrede prema njoj i njenoj porodici – podsjeća Lučka.
On ističe da ovakvi istupi potencijalno opasni za one koje Dodik napada.
– Ovakav govor mržnje može predstavljati i ugrožavanje sigurnosti, jer ove riječi dolaze od čovjeka koji se nalazi u vrhu vlasti, te je stoga svaka prijetnja upućena od njega u stvari i proskriptivno direktno crtanje mete na čelo onima koji mu nisu po volji – kaže Lučka za Srpskainfo.
Kako je živjeti sa imaginarnom metom na čelu dobro znaju brojni novinari i aktivisti koji su se našli na udaru Milorada Dodika i njegovih istomišljenika.
Ustaše, kvislinzi i ostali izdajnici
Predugo bi trajalo nabrajati sve njih, ali evo nekih najupečatljivih slučajeva, koji se pamte godinama.
Dodik je 2009. godine danas pokojnom banjalučkom novinaru Miši Vidoviću rekao: “Volio bih da ti otkaže srce “.
U junu 2012. je, usred pres konferencije na kojoj je bio je i Ivica Dačić, iz Palate RS izbacio novinarku Bete Ljiljanu Kovačević, rekavši joj da je “lažljiva” i da “nema obraza”.
Novinarki Gordani Katani je, takođe sa govornice, rekao da je “lažljivica koja besramno laže o njemu u svojim kolumnama”.
Dodik se nije libio ni da optuži novinare da su napali – sami sebe.
To se desilo 2023. godine, kada su oštećeni automobili novinara “EuroBlica” i Srpskainfo Nikole Morače i urednika magazina “Buka” Aleksandra Trifunovića.
Dodik je tada izjavio da “ima saznanja” da su novinari sami sebi oštetili automobile.
Po istoj matrici je, valjda slijedeći primjer svog partijskog vođe, danas postupio i bivši poslanik SNSD Momčilo Antonić. On je optužio poslanika opozicije Nebojšu Vukanovića da je sam sebi zapalio automobil!?
– Ako je neko bio spreman kupovati prazan USB za 50.000 evra, spreman je sebi zapaliti auto kako bi ispao žrtva, postao omiljen čaršiji i dobio podršku za ministra bezbjednosti BiH – objavio je Antonić na društvenim mrežama.
Inače, mlađahni Antonić se već uvjerio da je i najcrnji govor mržnje nekažnjiv, ako si pod zaštitom vladajuće stranke.
Antonić je, naime, 2021. godine, kao najmlađi poslanik u Narodnoj skupštini RS, Ivana Begića, tada najmlađeg odbornika u Skupštini grada Banjaluka, nazvao ustašom, irvasom, kmetom, potomkom koljača…
– Ne znam je li me ovaj Begić mrzi zato što je Draškov kmet, to jest irvas, što je niži od mene 50 centimetara, zbog auta, ili samo zato što je ustaša – napisao je tada Antonić.
Nije mu to bilo dovoljno, pa je dodao da su Begićevi preci “klali djecu po Šargovcu, Drakuliću i Motikama”.
Osnovni sud Banjaluka je donio presudu kojom je Antonića oslobodio optužbe da je, u slučaju Begić, počinio krivično djelo “javno izazivanje i podsticanje nasilja i mržnje”.
Odgovornosti je, u građanskom postupku, oslobođen i Milorad Dodik. Sud je presudio da je njegovo besprizorno vrijeđanje i klevetanje Tanje Topić “iznošenje mišljenja”.
Kako ovakav govor mržnje, koji je očigledno nekažnjiv, utiče na oblikovanje stavova javnosti i na odnos građana prema nasilju?
Kontaktirali smo nekoliko politikologa i komunikologa, koji su odbili ili izbjegli razgovor o ovoj temi.
Jedan od naših nesuđenih sagovornika, inače profesor univerziteta, rekao je da “već odavno ne daje izjave za medije”.
– Nakon prijetnji smrću raznih botova shvatio sam da nema svrhe praviti sebi stres – poručio je kratko.
Znači li to da živimo u društvu u kojem se pamet i razum povlače pred nasiljem, koje propagiraju najmoćniji političari?
Jedan od rijetkih koji su pristali da za Srpskainfo prokomentarišu govor mržnje u političkoj sferi i uticaj tog govora na društvo, je komunikolog Mladen Bubunjić.
Ona smatra da nasilna retorika i govor mržnje normalizuju agresiju i podstiču društvene podjele.
– Izjave političara koji šire govor mržnje implicitno legitimišu napade na političke protivnike, novinare i aktiviste, stvarajući atmosferu straha i nesigurnosti. Ovakav diskurs guši demokratske norme, obeshrabruje slobodu govora i vodi ka radikalizaciji određenih grupa. Umjesto argumentovane političke rasprave, javni prostor postaje poligon za obračune i etiketiranje neistomišljenika – smatra Bubonjić.
On zaključuje da to, dugoročno, destabilizuje društvo i omogućava političarima da održavaju vlast kroz strah i manipulaciju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu