Mnogi kada jednom posjete ovo mjesto, požele da se vrate.
Jedna od njih je i Banjalučanka Biljana, koja je svoje dirljivo iskustvo podijelila za Srpskainfo.
– Ako ste ikada čuli da se u Ostrog ne ide kad vi to poželite, već kada vas Sveti Vasilije pozove, mogu vam reći da je to istina. Godinama sam osjećala želju da posjetim manastir Ostrog, ali sam prvi put došla tek sa 29 godina. To iskustvo je bilo neopisivo. Kada sam iz daljine ugledala bijelu siluetu manastira uklesanog u stijenu, preplavila me neopisiva sreća. Taj prizor ću pamtiti dok sam živa. Iako imam veliki strah od visine, a put do Ostroga vodi uskim i krivudavim putem kroz stijene, nisam osjetila ni najmanju nelagodu – osjećala sam se kao da se vraćam kući, na mjesto kojem pripadam – ispričala je Biljana.
Po dolasku do Donjeg manastira, posvećenog Presvetoj Trojici, sveštenik koji je bio i vodič putovanja, rekao je putnicima da mogu pronaći prevoz do Gornjeg manastira, a ko želi, da može i pješke.
– Ipak, moji saputnici i ja odlučili smo da idemo pješke. Uspon nije bio lak – bilo je umora, ali kada sam ugledala Gornji manastir i sve te ljude okupljene ispred svetinje, umor je nestao. Suze su mi navrle na oči, a glas mi je zastao. Taj osjećaj je teško opisati – spoj sreće, strahopoštovanja, mira i ljubavi. Kada su se emocije stišale, potražila sam konak, uzela deku i našla mjesto gdje ću prenoćiti – opisala je Biljana.
Tog dana, prisjeća se ona, red za cjelivanje moštiju Svetog Vasilija Ostroškog bio je dug, a kolona se lagano kretala uskim stepenicama koje vode do pećine u kojoj se nalaze mošti svetitelja.
– Ne znam da li sam kratko čekala ili je vrijeme jednostavno proletjelo, ali kad sam ušla u malu pećinu i prišla moštima, oči su mi se ispunile suzama. U mislima je bila samo jedna, snažna misao. Nakon večernje molitve, prošetala sam i divila se svemu oko sebe, od impresivne građevine uklesane u stijenu, pogleda koji oduzima dah, do ljudi iz svih krajeva, sabranih u tišini pred svetinjom. Noć sam provela ispred manastira, pod vedrim nebom, okružena mnogim ljudima koji su, poput mene, došli u potrazi za mirom. Misli su mi se neprestano smjenjivale, ali sam ipak uspjela zaspati. To iskustvo noćenja pod otvorenim nebom zauvijek će mi ostati urezano u sjećanje – iskreno je ispričala Biljana.
Nakon mirne noći i jutarnje liturgije, ona i njeni saputnici su spakovali stvari, uputili se u obilazak još nekoliko manastira u Crnoj Gori, a potom se vratili kući, u Banjaluku.
Pravila ponašanja u manastiru Ostrog
Manastir Ostrog, posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, jedan je od najpoznatijih i najposjećenijih u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mnogi ne propuštaju priliku da posete ovo sveto mjesto kad god ih put nanese u Crnu Goru.
Ipak, ono što je jako važno jesu pravila koja postoje i kojih svako ko kroči u manastir mora da se pridržava. Pravila važe kako za odjeću, tako i za suvenire.
Veoma je bitno kako pristupamo svetinji, odnosono kako smo obučeni.
Odjeća odražava naše poštovanje prema svetinji i ljudima u njoj. Žene treba da su povezane sa maramom, neotkrivenih nogu i ruku, a muškarci duge pantalone i majice dugih rukava.
Na Ostrog možete ponijeti lične stvari i stvari svojih bližnjih, gdje se ostavljaju da prenoće pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog.
Nakon noćenja stvari su blagoslovene. To je kao da vas je lično Sveti Vasilije blagoslovio.
Poklonici dobre volje nose i darove monasima, a to može biti kafa, šećer, ulje i drugi darovi. Iz manastira možete kupiti osvećenu vodicu i ulje, ili, pak, zapaliti svijeću za zdravlje bližnjih, ali i za duše preminulih.
Bez molitve ne smije se nositi suvenir
Ono što nikako ne smijete je da uzmete nešto iz manastira Ostrog – pa čak ni kamenčić ili cvijet. Bez pitanja i molitve ništa se ne uzima i nosi kući kao suvenir.
Ljudi se često pitaju “ko ne smije da uđe u manastir Ostrog”, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao. Ukoliko imate dodatne dileme i duhovna pitanja za putovanje na manastir, razgovarajte sa svojim sveštenikom koji će vam dati potrebne odgovore.
U manastiru su desila bezbrojna iscjeljenja, koje monasi redovno zapisuju i čuvaju kao podsjetnik čudotvornih moći ove svetinje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu