Na vrhu Rožanj, gdje je sagradio kolibe i otkupio prostrane pašnjake, od vukova ga čuvaju psi tornjaci, a okružuju ga brdski konji, balkanski magarci, krave buše i koze. Svi su pitomi naočigled posjetilaca koji dolaze da vide srpsku kulturu, tradiciju i ono što nas je othranilo.
Od prvog dana kada se popeo na vrh Rožnja, maštao je da ovdje započne novi život. Taj san poznati veterinar iz Podgorine dosanjao je 2018. godine, kada je na vrhu Sokolskih planina spojio svoje dvije velike ljubavi – životinje i nestvarnu prirodu.
Živi na 900 metara nadmorske visine, svu ljepotu Srbije vidi kao na dlanu
Na 900 metara nadmorske visine udahnuo je svu ljepotu Srbije, koju odavde vidi kao na dlanu.
– Kada sam prvi put došao, ja sam udahnuo vazduh i nisam mogao da vjerujem da se toliko slobode otvara ispred mene – priča Igor dok pokazuje nestvarnu prirodu.
Makadamskim putem, preko prevoja Proslop, stiže se skoro do najvišeg vrha Podgorine i Rađevine. Na bajkovitom mjestu, tik iza duboke šume i gustih četinara, gdje se susreće dvanaest vazdušnih struja, stala je sva ljepota, ali i vrijeme.
Iz svog doma vidi čak i blokove Novog Beograda
– Ono što vidite tamo su elektrane u Obrenovcu, desno su blokovi Novog Beograda, vidi se Avala, Kosmaj, Rudnik a ovaj špic ovdje je Medvednik. Tamo je Tornička Ljubovija. Znači, od Drine do Beograda se vidi cijeli polukrug – pokazuje Zapadnu Srbiju u malom.
Sloboda je osjećaj koji ovdje uživaju i životinje. To je u stvari životinjsko carstvo koje čine autohtone rase domaćih životinja koje je Igor sakupljao godinama. Gotovo izumrle i zaboravljene, izrađene teškim poljskim radom ovdje su slobodu pronašle domaći brdski konji, balkanski magarci, psi, ovce, koze. Preko noći su se sastali u štali simbolično nazvanoj „Arka“, po Nojevoj barci.
– Ovdje imamo primjerak balkanskog jarca, ovce vitoroge, pirotsku pramenku, domaće pramenke, krave buše, podolsko goveče – objašnjava vlasnik ovog rijetkog kompleksa koji čuva domaće rase i produžava im vrstu, želeći tako da očuva nekada popularne, a danas gotovo izumrle životinje.
Igorovu farmu posjećuju i stranci
Šetaju tik uz posjetioce koji ovdje dolaze da bi doživjeli prirodu i ovo rijetko stanište. Najveća atrakcija su konji, koji su uzorali pola ovih brda na Rožanj planini. Ovo je zapravo najveća farma različitih autohtonih životinja u zemlji sakupljenih sa najudaljenijih brda i planina širom Srbije i susjednih država.
– Ovi konji su nastali ukrštanjem divljeg i arapskog konja. Nekada je on u bivšoj Jugoslaviji bio poznat kao bosansko-brdski konj. To je mali konjić koji ne zahtjeva neku posebnu pažnju i njegu. Sposoban je po planinama da radi, ore njive, izvlači drva iz šume. Jednostavno, sve ovo što traktori sada rade, nekada se radilo sa ovim konjima. Sve ove životinje su važne zbog imunog sistema koje nose. Meni kao doktoru veterinarske medicine cilj je da sačuvam te gene koliko je god moguće s jedne strane, ali i ne dopustim da propada istorijsko kulturno naslijeđe našeg naroda koje predstavlja nematerijalno kulturno blago – priča veterinar okružen pitomim životinjama.
Živi u muzeju pod vedrim nebom među kolibama starim skoro jedan vijek
Baš ovdje, između planina Jagodnje, Boranje i Gučeva kao da je vrijeme stalo. Kolibe stare skoro jedan vijek bile su kuće u kojima se nekada živjelo na ovoj planini. Danas su dio muzeja pod vedrim nebom.
– Ove daske potiču iz 1931. godine i napravljene su od ručno tesane hrastovina, tako da je to staro skoro cijeli jedan vijek. Ograđene su prošćem iz šuma Sokolskih planina sa savremenim detaljima unutra koji se danas smatraju nužnim za život – priča Igor koji na taj način pokazuje mladima kako se nekada živjelo u Podgorini, čime se obrađivala zemlja, šta su naši preci jeli i gdje su se od teškog rada odmarali.
Vukovi svuda okolo, od njih ga čuvaju posebni psi
Sa Sokolskih terasa puca Srbija kao na dlanu. Svaka nosi poruku, ali i odbačen životinjski dio kao simbol vjere, života i prolaznosti. To su psi tornjaci, spremni za borbu sa vukovima koji zavijaju iz stoletnih šuma.
-Vuk je jako oprezan, teško ga je vidjeti, ali tragovi su svuda okolo. Vuk ima jako puno uticaja u istoriji i tradiciji srpskog naroda. Ovdje je stanište tri medvjeda, u okolini imamo bjeloglavog supa, surog orla i ostale divljači. Ljudi ne treba da se plaše životinja, ja se češće plašim ljudi – priča.
Ipak, za Igora su i ljudi ovdje dobrodošli da vide šta nas je othranilo, ali i kome dugujemo zahvalnost i poštovanje za naše postojanje, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu