Albanka Drita Lepović je sve samo ne obična žena, ne uklapa se u okvire modernog društva, a poslije smrti svog supruga ponijela se kao prava heroina, iako je mjesecima imala primanja samo 11.000 dinara zbog nesređenih papira. Nije odustala od svoje ljubavi prema njemu, podigla je sina Aleksandra, i to u duhu pravoslavlja.
Naime, Drita je iz okoline Skadra došla u naše krajeve 2008. godine kada se udala za Srbina i preselila kod njega u selo Kaludra. Njihova brak je kratko trajala, opaka bolest stala je na put sreći, te i uprkos lavovskoj borbi i brojnim terapijama, muž gubi bitku.
Poslije sahrane, ova Albanka nije ni pomislila da se vrati u rodnu zemlju, želeći da vaspitava sina u skladu sa našom tradicijom. A mnogi su ostali oduševljeni kada je sama poželjela i da ga krsti.
– Kada je on bio živ, imali smo težak život, a sada je još više težak. Ja volim mjesto odakle je moj muž, volim da ovde poraste moje dijete, ne želim da zatvorim vrata, znam šta Vukadin ima na srcu – rekla je poslije tragedije.
Iako su roditelji hteli da dođu po nju i da je vrate nazad u Albaniju, ona je ostala dosljedna želji njenog supruga.
Od tada počinje njena borba za bolje osnovne uslove za život, jer primanja gotovo da nije ni imala. Jedva je uspijevala da spaja kraj sa krajem, ali nije odustajala od namjere da sinu bolje sutra. Kada je ostao bez oca, imao je samo 5 godina.
Uz pomoć lokalne samouprave i kancelarije za Kosovo i Metohiju preselila u kuću u Zubinom Potoku, koja je bila u vlasništvu njenog pokojnog muža. A kako nije imala sve potrebne papire, živjela je samo od male socijalne pomoći.
– Što se tiče papira, postoje naznake da ću za dvije godine ostvariti pravo da dobijem srpsko državljanstvo. Moj pokojni suprug nije bio zaposlen, pa nije mogao da me prijavi, ali na sreću, naše dijete ima sve potrebne papire – rekla je pijre par godina Drita za Telegraf, dok je svojevremno protojerej Milan Kavkić istakao:
– S obzirom u kakvim uslovima živi, ona se ne žali mnogo. Mi se borimo da joj u tome pomognemo koliko god da možemo.
U Zubinom Potoku su je svi bili prihvatili bez ikakvih problema i izlazili joj u susret, pomagao je koliko god je ko mogao, a najveću podršku je imala od porodice djevera.
Sada Aleksandar ima 15 godina, majci je najveću potporu i snagu da zajedno izgrade za sebe bolju budućnosti, a kako se više nisu pojavljivali u medijima, nije poznato gdje su danas i šta rade, prenosi Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu