Kada će se to tačno dogoditi još nije poznato, ali ono što je sve obradovalo jeste vijest da će grad Bor organizovati donatorsko veče na koje će biti pozvani ljudi iz cijele Srbije, a prikupljena sredstva biće namijenjena kupovini placa za “bebu sa krilima”.
Majka Jelena kaže da su dva dana nakon Irininog krštenja čuli divne vijesti za koje je prva inicijativa pokrenuta na Sretenje u trobroju i na sajtu Blica, kada je objavljen tekst u kojem je poručeno da „roditelje muči nedostatak prostora za Irinine vježbe, a najveća im je želja da joj obezbijede kuću koja će biti prilagođena njenim potrebama, jer sutra kada ih ne bude bilo, da može u svojoj kući da funkcioniše, obavlja higijenu i drugo”.
– Naravno, za sada je to samo san nas roditelja, a to mi je mnogo važno. Njoj će čitav život biti potrebna pomoć i bilo bi mi lakše da znam da ima mjesto gdje će moći da funkcioniše i da ne može da se povrijedi. Preteško je kada imate dijete sa bilo kakvim smetnjama, mislim da niko to ne može ni da zamisli – izjavila je tada Jelena Trojanovski.
Irinu posjetila ministarka i najavila lijepe vijesti
Ubrzo ih je obradovala posjeta ministarke za brigu o porodici i demografiju Milice Đurđević Stamenkovski koja je na svom „Fejsbuk“ profilu objavila 21. maja video i fotografije sa porodicom Trojanovski uz poruku da je Irina „ujedinila Bor i pokazala koliko dobrih ljudi živi u ovom gradu“.
– Njen osmijeh ima snagu da ujedini čitav grad. Danas smo nju i njene roditelje obradovali viješću da ćemo zajedničkim snagama izgraditi novu kuću za njihovu porodicu, u kojoj će Irina imati uslove prilagođene njenim potrebama-objavljeno je na Fejsbuk profilu ministarke.
Donatorsko veče za kupovinu placa
Gradonačelnik Bora Aleksandar Milikić kaže za Blic da malena Irina i njeni roditelji imaju nevjerovatnu energiju i da su okupili veliki broj ljudi, a problem koji Irina ima ih je sve natjerao da razmišljaju drugačije.
– Prije tri godine, na inicijativu građana okupili su se sugrađani, svi dobronamjerni ljudi, i formiran je Fond za liječenje maloljetne djece. Dogovorili smo se da nema politike, samo dobra volja i da je zadatak svih nas da kao društvo pokažemo zrelost. Svake godine izdvajamo 20 miliona dinara. Volio bih da je što manja potreba, ali koliko god bude bila potreba mi ćemo izdvajati sredstva. Da nije bilo energije dobrih ljudi, a među njima je i porodica Trojanovski, nažalost, ne bi bilo ni Fonda. Posebna misija ove porodice je što su izašli u javnost i pokazali kako se bori za svoje dijete, i kako se bori i prikazuje bez kritike konzervativnih pristupa da se promjene neke stvari u društvu – kaže Aleksandar Milikić.
Napominje da zakonski ne postoji mogućnost da grad pokloni nekome plac, ali su zato našli način da se to realizuje kroz organizaciju donatorske večeri.
– Pozvaćemo sve naše sugrađane i ljude iz Srbije da se obezbijede finansijska sredstva kako bi se obezbijedio plac. Zajedničkim snagama ostajemo uz Irinu i njene roditelje – kaže Milikić.
Nastavlja se podrška, a podrška mnogo znači
Jelena kaže da je presrećna što je grad Bor i ovog puta stao uz njihovo dijete i što će dobiti plac na kome će moći da grade kuću.
– Nama je plac prvenstveno i najvažniji. Nećemo sjediti skrštenih ruku kada nam se bude otvorila mogućnost da na svom placu imamo novi dom za Irinu. Podrška nam mnogo znači, a za početak je plac velika stvar – zahvalna je Irinina majka Jelena.
Operisana je u Poljskoj i sve hrabro podnosi
Podsjetimo, Irina ima takozvani kratki TAR i njene ruke su toliko skraćene da joj desna šaka izlazi iz ramena. Međutim, kao što je već mnogo puta dokazala, hrabro sve podnosi i ne dozvoljava ni roditeljima da klonu ili budu tužni, već im osmijehom i energijom podstiče pozitivnost, vjeru i nadu da će im njihova “beba sa krilima” sigurnim koracima jednog dana potrčati u zagrljaj.
Prošle godine u avgustu operisana je u Poljskoj, ugrađeni su joj fiksatori u nogice i već je uspjela da napravi prve korake.
– Pronašli smo kliniku koja ima iskustva sa deformitetima kao što ih Irina ima. Pokrenuli smo humanitarne akcije i pomogli su nam ljudi. Kasnije je naše muke skratio Fond u Boru, koji je finansirao Irinine operacije i naš boravak u Varšavi. Irina je imala niz operacija. Ljekari su uspjeli da isprave njene noge. Prije ovih operacija su joj služile za igru, da drži flašicu sa mlijekom, da jede štapiće…– kaže Jelena.
Operacije su joj pomogle da ispravi noge, jer su prije bile u takvom položaju da nije mogla da dotakne tlo.
Najnježnija mala ratnica
Irina je tatina maza, a prema riječima majke Jelene „ona je i najnežnije stvorenje“.. Mnogima je inspiracija i motivacija. U Poljskoj su ljekari govorili da je “mala ratnica”, operacije je izgurala bez transfuzija trombicitima iako su bili daleko ispod minimalnih vrijednosti, a poslije posljednje operacije je otpuštena kući već nakon osam sati.
– Mnogo suza je isplakala da bi samo tlo dotakla. Čeka je još puno rehabilitacije. Pokupila je puno simpatija na društvenim mrežama. Veliki zadatak nam je zadat, veliko je iskušenje, ali jednostavno ustaneš i kreneš u drugi život, jer sve je sada drugačije. To ne može da se opiše i ne postoji savjet koji možete reći roditelju koji preko noći postane nešto drugo, više nije roditelj nego je njegovatelj – zaključuje Irinina mama.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu