Ivana Popović je poželjela da svjetlo dana ugleda njen tekst „Život u mome gradu Banjaluci“, koji objavljujemo u redovima koji slijede…
Volim da šetam po parkovima i da idem u kafić na kafu.
Voljela bih da imam drugarice sa kojima bih išla u grad i na kafu kao moja sestra.
Banjaluka je lijep i veliki grad. Lijepo je ukrašena za novogodišnje praznike. Ima veliki bazen na koji volim da idem da plivam.
Zimzobal je prelijep.
Ne sviđaju mi se gužve po gradu, neki ljudi me čudno gledaju.
Mama kaže da sam posebna, najljepša i da me voli najviše na svijetu.
Ljudi se ne znaju ponašati, jer se boje nečeg nepoznatog i drugačijeg.
Sve bi bilo ljepše i lakše da ima više ljubavi, pažnje i razumijevanja. Da smo dobri jedni prema drugima, da pomažemo kome treba pomoć. Treba se samo malo potruditi i usrećiti druge.
Sreću čine male stvari i sitnice, a za to je potrebno tako malo…
Ima ovaj grad dušu, ali bio bi još ljepši kada bi ljudi bili samo malo ljudi!
Ja volim svoj grad Banjaluku.
Stefan Žabić iz Laktaša poželio je da bude objavljena njegova čestitka za novu godinu.
Oličio ju je u crtežu vedrih boja, na kojem su se našli nebo, ptice, kuća, drvo. Najveći dio njegove čestitke zauzimaju djeca koja se bezbrižno igraju loptom…
Objavljujemo i crtež Bojana Grubešića iz Banjaluke, čiji su motiv nasmijani drugari koji se drže za ruke…
Aleksandra Lakić je svoju poruku napisala na listu papira.
Podsjetimo, EuroBlic i Srpskainfo pokrenuli su inicijativu podrške osobama sa invaliditetom, a ovaj put smo kolegama iz Daun sindrom centra Banjaluka, željnim da u javnost ode i neki njihov tekst, poruka ili crtež, omogućili da pokažu svoj talenat i osjete kako u praksi izgleda novinarski zanat.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu