Ne zna se tačno kada je sagrađen, ali nepristupačan kanjon Crne Reke svjedoči da neimarima nije bilo lako.
Kada je bio ugrožen manastir Studenica, 1687. godine, u Crnu Reku prenijete su mošti Stefana Prvovenčanog i manastirske dragocjenosti i tu su boravile devet godina.
– Manastir je napravljen da bude isposnica, u kojoj će se monasi sami moliti, skriveni od svijeta. Zbog toga o manastiru nema mnogo zapisa. Ne zna se tačno kada je napravljen. Istoričari tvrde, kraj 14. ili početak 15. vijeka. Za čuda koja su se desila u ovom manastiru čulo se svuda u svijetu. Ovdje su mnogi dolazili kako bi se izliječili. Prema pričama, ovde su dolazili duhovno oboljeli, teško pokretni ali i nerotkinje. Vjeruje se da je voda koja curi niz zidove ljekovita, a mošti sveca Petra Koriškog čudotvorne, kaže za RINU Sabahudin Abdagić turistički vodič sa Peštera.
Vjeruje se da su svi isceliteljski rezultati zapisani u manastirskim knjigama, a prema pričama mještana u manastir nerijetko dolaze i djevojke kojima ne polazi za rukom da pronađu srodnu dušu.
Zapisa o „srodnim dušama“ nema u knjigama, ali te priče kruže od usta do usta, kao i one o liječenju teških boljki.
Legenda takođe kaže, da uprkos tome što je ova svetinja na jako nepristupačnom terenu, više puta našla se na udaru osvajačke vojske.
– Manastir pripada Eparhiji raško-prizrenskoj Srpske pravoslavne crkve. Manastir je muški i o njemu brinu monasi. Vjeruje se da je pećina u kojoj je bogomolja manastira smještena, osvećena podvizima i molitvama velikog srpskog čudotvorca – svetog Joanikija Devičkog. Do manastira se stiže malo dorađenim makadamskim putem, na sat i po od Ribarića, ali to ne smeta brojnim hodočasnicima da pohode ovu svetinju – kaže ovaj turistički vodič.
Na Petrovdan, svakog 12. jula, u godini kod manastira se pravi Sabor i tada dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Dolaze i pravoslavci i muslimani, da nađu bogougodni mir i lijek za svoju nevolju.
Prema rečima mještana, manastir živi od prodaje voštanih sveća, koje sami monasi prave nedaleko od manastira. Takođe monasi su neretko sami znali i da nešto grade, jer među njima ima ljekara, arhitekata, profesora, ali i zanatlija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu