Pisali smo o raznim humanitarnim akcijama koje su obilježile kraj one i početak ove godine, a bilo ih je mnogo.
Jedna od takvih akcija koja nam je zamalo prošla nezapaženo, odvijala se nekoliko dana za redom i to u vrijeme kada smo svi bili svjedoci da priroda može biti surova i nemilosrdna, najčešće prema onima prema kojima ni život nije blagonaklon.
Nedaleko od centra grada u snježnim nanosima, zatrpan u kućici daleko od glavnog puta, očekivao je bilo kakvu pomoć, a koju nije tražio, naš sugrađanin Igor Janković.
Oni o kojima ćemo pisati ovaj put nisu tek slučajno postali glavni akteri ove neobične humanitarne akcije, jer su pojedinačno, svaki na svoj način, već odavno dali velike doprinose u realizacijama mnogih akcija koje su pokretali naši humanitarci Ivana, Vučko, Minja i mnogi drugi.
Sjedili smo u jednom našem lokalnom kafiću i dogovarali zajedničke aktivnosti za praznike koji dolaze, a na sve strane su se čuli apeli za pomoć stanovništvu koje je ostalo odsječeno od grada, bez puta, struje, vode, lijekova i uopšte bez elementarnih uslova za normalan život.
“Ljudi, kome je vala do slavlja, hajde da ovu priču ostavimo za ljepša vremena, idemo u akciju!”
Svi su odlučno potvrdili i iz toplog lokala krenuli smo u akciju probijanja snježnih nanosa i dopremanja osnovnih životnih namirnica i lijekova za našeg sugrađanina. Ali to nije sve.
Vidjevši u kakvim uslovima živi, opet su odlučili da urade malo više od samog probijanja puta, heroji iz Bukvaleka sa srcem i dušom su skupili određenu količinu novca od koje su kupili namirnice za duži vremenski period i dogovorili da će pokrenuti akciju da se napravi nova kućica, ali pored glavnog puta, kako bi naš sugrađanin bio bliže gradu.
Na kraju razgovora zamolili smo našeg sagovornika Danijela Dadu Pašalića da nam otkrije imena ostalih učesnika, na šta je nevoljno reagovao i odgovorio da smo i njega uhvatili na foru, jer ima jedno mjesto gdje se sva dobra djela upisuju za vječnost. Na naše insistiranje, ali i uvažavanje njegovog stava, ipak je pristao, pa ćemo objaviti imena ostalih učesnika ove prelijepe humanitarne akcije koja je trajala nekoliko dana i trajaće još, taman toliko dok ne srede situaciju za našeg sugrađanina, a onda, kako kaže Pašalić, idemo dalje…
Piše se to negdje gore, a ja pišem u srcu za moju kćerku jedinicu. Pogledao je prema nebu, prekrstio se i otišao dalje, gdje ga veliko srce vodi…
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu