Na rijeku koja je nekad žuborila Banjalukom i bila pravo osvježenje za šetače podsjetio je nedavno istoričar Zoran Pejašinović, vrsni poznavalac prošlosti Banjaluke.
– Sudeći po austrijskoj karti iz prve polovine 18. vijeka, na donjem toku Crkvene su još u to doba bila tri mosta, po svoj prilici drvena. Jedan je bio naspram sjeverne kapije Kastela, drugi sjeverozapadno od Tvrđave, a treći još koju stotinu metara uzvodno, na glavnom drumu – objavio je Pejašinović na svom Fejsbuk profilu.
Objava je popraćena simpatičnom arhivskom fotografijom, tačnije slikom, koja je vjerovatno krasila jednu od prvih banjalučkih razglednica.
Pejašinović podsjeća da mostova na Crkvenoj odavno nema, u stvari ima ih, ali to više nisu mostovi.
– Znamo da se dešava da rijeka ostane bez mosta, ali kod nas bi nekako obrnuto – mostovi ostaše bez rijeke, jer je, sa razvojem grada, odlučeno da se Crkvena gurne pod asfalt i od nje načini ponornica – zapisao je Pejašinović.
Crkvena je prekrivena asfaltom u doba burnog razvoja grada za vrijeme socijalističke Jugoslavije. Preko rijeke je sagrađen Bulevar Revolucije, široka ulica poznata po “oficirskim zgradama”, u kojima su stanovale starješine JNA.
U vrijeme pred zemljotres 1969. Banjaluka je, podsjećamo, imala nekoliko kasarni sa više od 15.000 vojnika i oficira JNA.
Stariji Banjalučani se sjećaju još jednog bitnog razloga zbog kojeg je Crkvena zakopana pod asfalt.
Iz ove nekad bistre riječice širio se nesnosan smrad, jer je pretvorena u kanalizacioni odvod, kako za stanovnike, kojih je bilo sve više, tako i za industriju. Naročito neugodno je bilo u danima kad je Kožara na Laušu ispuštala otpadne vode.
Ali, nije samo smrad otpadnih voda ono što ruži istoriju banjalučke riječice.
Crkvena se vezuje i za jedno svirepo i godinama nerasvijetljeno ubistvo.
David Dragičević (21) student iz Banjaluke, nestao je u noći 18. marta 2018. godine. Njegovo tijelo pronađeno je šest dana kasnije na ušću Crkvene u Vrbas. Davidove ubice još nisu otkrivene i privedene pravdi.
Ali, pamti Crkvena i ljepše i veselije dane.
Još od 16. vijeka i doba Ferhat Paše Sokolovića, Desna obala Crkvene i područje oko nje bio je centar grada, ili kako su ga tada zvali Donji Šeher.
Grad se na lijevoj obali Crkvene intenzivno razvija tek u 19. vijeku, nakon dolaska sepskih trgovaca iz Hercegovine, a potom i austrougarske okupacije grada.
Banjalučke ulice prvi put dobijaju zvanična imena i kućne numere upravo u doba Austrougarske, 1895. godine.
Od tada je i “zvanično” Crkvena granica između dvije banjalučke varoši: stare i nove.
Grad je bio podijeljen na muslimansku čaršiju južno od Crkvene i hrišćansku varoš sjeverno od ove riječice, i imena su bila prilagođena tome. Tako su se u Donjem Šeheru mahale zvale Ilidža, Kalenderija, Džaferagina, a ulice u novom dijelu grada Carski Drum, Nova Varoš, Anđeoska i Gizelina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu