Ni njen prvi saradnik, potpredsjednik Saveza sindikata RS Danko Ružičić (62), nije baš u cvijetu mladosti. U šali on za sebe kaže da je “omladinac među sindikalnim veteranima”.
Ništa bolja situacija nije ni u komšiluku. U Srbiji je nedavno izabran prvi čovjek najveće sinikalne centrale: Saveza samostalnih sindikata Srbije. Sindikalci su birali između dva 65-godišnjaka, pobijedio je Zoran Mihajlović.
U Federaciji BiH starosna struktura je malo povoljnija, ali i oni imaju veterane među sindikalcima. Najpoznatiji je Mehmed Avdagić. koji je prevalio sedamdesetu, a skoro tri decenije je na čelu Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duvanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini BiH.
Znači li sve ovo da sindikati, kao i cijelo društvo, ubrzano stare? Mogu li se veterani iz doba socijalističkog samoupravljanja uhvatiti u koštac sa savremenim problemima i prilagoditi se novim metodama borbe za radnička prava, primjerenim za 21. vijek?
Mladi nisu aktivni i nemju strpljenja
Danko Ružičić, potpredsjednik Saveza sindikata RS i predsjednik granskog Sindikata tekstila , kože i obuće RS, ističe da je i članstvo u sindikatima sve starije, a procenat radnika jedne branše koji su sindikalno aktivni sve je manji.
Ružičić tvrdi da to nije specifičnost BiH ili Republike Srpske i da se sa tim problemom suočavaju i zapanoevropske zemlje, koje imaju dugu i bogatu sindikalnu tradiciju.
– Mladi nisu aktivni u sindikatima, oni imaju drugačiji pristup borbi za radnička prava. Oni nemaju strpljenja da čekaju i reaguju tako što odlaze u inostranstvo, ili. ako ostaju ovdje, mijenjaju poslove po principu ko da veću platu – kaže Danko Ružičić
Ružičić tvrdi u Sindikatu tekstila, kože i obuće pokušavaju da, kroz nove oblike borbe i nove aktivnosti, mobilišu članstvo, pogotovo mlade, da su aktivni na društvenim mrežama i da organizuju izlete i sindikalne akademije, ali da sve to ne donosi bog zna kakav uspjeh.
– Ne vrijedi to mnogo, ako nema konkretnih rezultata. Plate u prerađivačkoj industriji jedva prelaze 600 evra, a od toga se ne može ni čestito prehraniti porodica. Poslodavci čine sve da osujete sindikalizaciju i kolektivno pregovaranje, a mi nemamo moć da im se odupremo na adekvatana način – kaže Ružičić.
Ističe da su sindikati u Republici Srpskoj marginalizovani Zakonom o radu usvojenim krajem 2015. godine, koji je gurnuo u stranu kolektivno pregovaranje.
– Od 2016. nemamo potpisan nijedan granski kolektivni ugovor, a i pojedinačni, po kompanijama, su prava rijetkost u privredi – kaže Ružičić.
Penzioner volonter kao jedino rješenje
Goran Savanović, jedan od penzionera među sindikalnim liderima u Srpskoj, kaže da se nije “grabio” da ostane na čelu Sindikata trgovine, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti RS, ali da se ispostavilo da – drugog rješenja nema.
Iako je u ovoj branši zaposleno oko 80.000 radnika u RS, samo rijetki među njima su sindiklano organizovani.
– U našem sindikatu nema dovoljno članstva, niti dovoljno novca od članarina, da bismo mogli obezbijediti platu za predsjendika granskog sindikata, koji bi to radio profesionalno. S druge strane, ni jedan trgovac, konobar ili kuvar, ne može sebi priuštiti ćeif da izađe sa radnog mjesta, kad god treba da otputuje u drugi grad, da bi rješavao probleme članova sindikata. Koji poslodavac bi to dozvolio – kaže Savanović.
Tako se ispostavilo da je jedino rješenje penzioner – volonter, bar dok se, kako je planirano, sindikat koji vodi Savanović ne fuziniše da nekim drugim granskim sindikatom, kako bi zajedničkim snagama nastavili borbu. Najvjerovatnijie je da će ući u “brak” sa granskim Sindikatom poljoprivrede i prehrambene industrije.
Savanović se nada da će sve to biti završeno do kraja godine, da “preda pečat”, jer kako kaže, nije dobro da veterani vode sindikate.
– Veterani mogu biti korisni kao savjetnici, ali sindikate treba da vode mlađi ljudi, koji imaju energije, volje i motivacije za borbu – zaključuje Savanović
Kakav je imidž sindikata
O sindikalnoj borbi u 21. vijeku često je govorio i pisao Zoran Stojiljković, penzionisani profesor Univerziteta u Beogradu, jedan je od rijetkih politikologa na ovim prostorima koji se, na akademskom nivou, bavi sindikatima i borbom za prava radnika.
Stojiljković ima i praktičnog iskustva u ovoj oblasti: od 2016. do 2021. godine bio predsjednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“, jedne od najvećih sindikalnih centrala u Srbiji.
Za Srpskainfo Stojiljković kaže da nije najveći problem starost sindikalnih vođa, nego dužina njihovih mandata, koja zna potrajati decenijama.
– Ključno je pitanje koliko je sindikat otvorena organizacija, koliko omogućava strujanje ideja, koliko su sindiklaci spremni za saradnju sa nevladinim organizacijama i medijima i uopšte za nove metode borbe, te koliko su sindikalni funkcioneri spremni da uče i mijenjaju koncepte – kaže Stojiljković.
Dodaje da se danas sindikalci ne mogu slijepo držati tematike i ideja iz sedmadesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, jer su se i okolnosti promijenile.
– Danas imamo izraženo zapošljavanje u prekarnom sektoru, mnogi ljudi nemaju klasični radni odnosi, nego su radno angažovani preko platformi, sve to valja imati na umu i naći odgovor za to – kaže Stojiljković.
Dodaje da mladi ljudi nisu naročito zainteresovani za sindikalni aktivizam, ali da se treba zapitati zašto je tako i kakakv je imidž sindikata.
Imidž sindikata i starenje članstva problem je ne samo u BiH, nego čak i u skandinavskim zemljama, smatra Mehsiha Ferhatović Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Kome trebaju svinjske polutke na rate
Iako se sindikat koji vodi može pohvaliti izuzetno mladim članstvom, čak 33 odsto novprimljenih članova su mađi od 30 godina, ova sindikalna liderka je svjesna da mladost, sama po sebi, ne znači i efikasnost i snagu.
– Nažalost, mladi ljudi nisu spremni da prihvate odgovornosti koje sindikalni angažman podrazumijeva, jer on zahtjeva mnogo volontiranja i neplaniranih obaveza koje ne mogu biti adekvatno plaćene – kaže Mehsiha Ferhatović Beširović.
Ova sindikalka ima 50 godina i spada u grupu lidera srednje generacije, kao i pet godina mladi Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS.
Marić tvrdi da je upravo zbog nerazumijevanja sa strarom gardom, ovaj sindikat prije nekoliko godina istupio iz Saveza sindikata RS.
– Stara garda je zadržala navike iz doba socijalizma, da se sindikalni rad svodi na svinjske polutke i kupovinu robe na četre rate, a danas, kad svaki radnik ima kreditnu karticu, to ne znači ništa – kaže Marić.
Dodaje da veterani ne idu u korak sa vremenom i novim tehnologijama, nisu transparentni ni dostupni članstvu.
– Moja prva kritika, kada sam sa 37 godina izbran na čelo Sindikata uprave, bila je da je sindikat previše zatvoren – kaže Marić.
Ističe da nastoji da Sindikat uprave RS bude stalno prisutan u medijima i na društvenim mrežama, ali da se posebno trudi da isprovocira diskusiju i što žešću raspravu unutar članstva.
– Pametni ljudi se okružuju još pametnijima, da bi nešto naučili, a sujetni oko sebe okupljaju poltrone, koji ih stalno tapšu i povlađauju im u stilu “bravo šefe, ti si super” – kaže Marić.
Tvrdi da, zahvaljujući takvom pristupu i protoku novih ideja, u Sindikatu uprave RS trenutno ima, kako kaže, najmanje 12 aktivista, koji bi sutra mogli da ga zamijene na čelu ovog sindikata.
-To su ljudi, koji nisu bili sindikalno organizovani, ali smo ih motivisali i podstakli da se angažuju. To su elokventni, školovani mladi ljudi, koji su u Sindikatu uprave RS dobili priliku da idu od Strasbura, Brisela, Beča, od Savjeta Evrope i Evropske komisije do regionalnih i međunarodnih sindikalnih foruma, da se upoznaju sa drugim sindikalcima i da uče o savremenim metodama sindikalnog djelovanja – tvrdi Božo Marić.
Povjerovaćemo mu, kad na čelu velike sindikalne organizacije ili granskog sindikata vidimo mladića, ili još bolje djevojku, od 30 godina.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu