Muzičari poznati po šaljivim pjesmama i zagarantovano dobroj atmosferi, napravili su haos ispod šatora.
Članovi benda pod šatru su došli u bijesnom BMW-u, a čim su se pojavili ljudi su počeli da im prilaze i fotografišu se sa njima.
Sa ekipom Telegrafa podijelili su prve utiske i otkrili koliko se često pojavljuju na ovakvim manifestacijama, a zatim podijelili neke zanimljive anegdote sa pređašnjih nastupa.
– Ovde sam već drugu godinu, ali i kod nas u Bosni ima čuvena Jagnjijada, tamo često pjevam. Na sve manifestacije se rado odazivam, Prasićijada, Gulašijada, Jagnjijada… Kad god me pozovu, dođem da pevam.
Koje je najluđe mjesto na kom ste nastupali?
S- vaka manifestacija ima nešto posebno. S obzirom da pevam širom bivše Jugoslavije i da sam obišao i Ameriku i Australiju, moram da priznam da mi je najzanimljivije bilo u Australiji. Sjećam se, bilo je 40 stepeni, a mi okrećemo jagnje za Božić, 7. januar. Ma, ima milion anegdota kod nas.
Da li je istina da ste pjevali na svadbi bez mlade?
– Istina je, da objasnim ukratko kako je to bilo. Dogovorili smo se s mladencima da im pjevamo svadbu. Međutim, ujutru kad smo došli na svadbu – nema mlade. Pitam kad izlazi mlada, kaže mladoženja: “Ona neće izaći nikako. U bolnici je. Otišla je sinoć da se porodi”. Sve je to bilo zanimljivo dok nije došla na red torta i prvi ples. Kad je ustao mladoženja da pleše, a prazno mjesto pored njega. Kad bih vam to slikovito opisao, vi biste umrli od smijeha.
Kad smo već kod slavlja, kakvi su bakšiši danas? Daju li ljudi? Koliki je najveći bakšiš koji ste dobili?
– Kako da ne. Sinoć sam pjevao između Prijepolja i Pljevalja, mislim da je bilo oko 10.000 evra bakšiša. Daju Crnogorci, kod njih su evri, pa su lake ruke (smijeh).
Jednom prilikom ste pjevali na dječijem rođendanu što je izazvalo bijes kod ljudi, zašto?
– Zvali su me da pjevam u dečijoj igraonici. Kad sam došao tamo, umjesto da pjevam dječije pesmice, ja sam pjevao “Neće gara da primi vakcinu”. Umjesto “Taši taši tanana”, ja pevam “Vakcinu”, zamislite. Deci vjerovatno lakše ulaze moji stihove u njihove male glave, čuju te jednostavne taktove. Ljudi su se zgrozili kao zašto sam ja to pjevao djeci na rođendanu, ali šta ima veze?
Šta biste još izdvojili od ludih avantura sa nastupa koje pamtite?
– Jednom smo uzeli kombi, išli smo na nastup. Vozili smo se, bilo nas je 5 u bendu, dvojica su sjedili pozadi, nas trojica naprijed. Stali smo u jednom mjestu, neko od njih je zatvorio vrata i mi smo otišli. Vozimo se 5-6 kilometara, okrećemo se, pričamo, niko ništa ne govori, noć je 2-3 sata, međutim, oni nisu ni ušli u auto, ostali su tamo. To je bio autoput, morali smo 20 kilometara da idemo da okrenemo, a njima telefoni ostali u autu, šou je bio. Toga sam se sad sjetio, a ima milion avantura.
I pored tolikog bakšiša ste skromni?
– Milion puta sam odbijao bakšiš. Nisam taj tip. Bio sam jednom sa kolegom na nekoj manifestaciji, bio je pazarni dan, čovjek prodao dva vola i sve je pare dao. Nisam mogao da uzmem, neprijatno mi bilo.
Šta pravi haos u šatoru? Koja je to pjesma?
– Imamo nove pjesme. Jedna je baš zanimljiva: “Ja k'o tava, zagorio, lavicu bih oborio. Ona mlada, puna vatre, hoće živog da me satre”. Naše pjesme su obično šaljive. Ljudi nas prepoznaju po tim garama, mi smo da kažemo osnivači toga, a sad su se mnogi preko noći preorijentisali da dođu do popularnosti preko gara, ali ljudi nas prepoznaju.
Koji je vaš omiljeni stih?
– Stihove o garama obično ja smišljam. Nemam neki određeni omiljeni, ali mislim da je najpopularnija “Svira frula, svira violina. Pjeva Goci i njegovi momci”, Vozi me na Pale preko Ledina”, zatim “Neće gara da primi vakcinu”, to su sve šaljivi stihovi, zanimljivi za sve koji slušaju ovu vrstu muzike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu