Sine moj jedini, nikada neprežaljeni. Pišem ti ovo pismo u nadi da ću ti ga ja donijeti, i sa tobom zajedno pročitati – ovim riječima je započela je Danijela.
– Nekada sam voljela mjesec maj, to proljeće gdje sve cvjeta i priroda se budi, ali od 4. maja 2023. godine ne volim i proklinjem svako sledeće proljeće koje mi te uze i vratiti više neće. I svaki naredni neće postojati jer je uzeo moje zlato.
– Sine moj, evo već godina će kako nisi sa nama, u kući našoj ništa se promijenilo nije, samo tišina i tuga koja se kućom vije i slike sa kojima razgovaram često. Soba ti je ostala ista, sve je onako kako si ostavio to veče, samo uđem da obrišem prašinu i osjećam suzu koja mi niz obraz teče dok se u njoj tvoj miris širi i ja uđem na kratko da ti poželim dobro jutro i laku noć i to radim svako veče. Kako bi se tvoj miris u sobi mogao sačuvati tako, zato ti, sine, u sobi ostajem vrlo kratko. Još uvijek miris iz ormara se osjeća tvoj, u njemu kao da si među stvarima, jedini sine moj. Ikono majkina lijepa, poslije tebe mi svaki smijeh i gala smeta – napisala je Danijela u objavi na Fejsbuku.
Tata ti nikada od te noći u sobu ušao nije, od tuge ne može ući, ne može da zamisli da kad ti otvori vrata da iz te sobe nikada neće čuti tata. Mišica tvoj kako si ga znao zvati i on ti jedini u sebi puno pati, onako muški bori se sa sobom, ali se ne miri da više nije sa tobom. Tvoji drugovi i drugarice dolaze ti često obilaze, sine, tvoje grobno mjesto, pa često svraćaju kod nas da nas vide kako smo i drago nam je što misle i nisu zaboravili na nas – poručila je ona u nastavku.
Koliko je tuga za nesrećno nastradalim mladićem nemjerljiva svjedoči svaka napisana riječ neutešne majke Dalibora Todorovića.
Koliko imam želju da te zagrlim jako, da ti kažem da mi je bez tebe život pakao. Koliko sam te se sine poželjela, pa se jutrom budim jer stvaran čujem ti glas da li je to želja moja ili majčinska prevelika neraskidiva ljubav moja i tvoja koja je vezivala nas. Maštali smo da ove godine bude svadba tvoja, da oženiš našu Micu i ona da bude snaja moja… Sve ispite, sine, u roku je dala, da ubrza školu i s tobom stoji ispred oltara… Maštali smo kakvo bi slavlje bilo kad zasvira muzika u dvorištu našem da jednog dana unučiće imam i da mi ništa ne bude od toga draže – napisala je neutješna majka.
Podsjećamo, članovi porodica, prijatelji i komšije šestoro mladića ubijenih u masakru u Malom Orašju 4. maja prošle godine okupili su se danas oko 10 sati kod spomenika u Ravnom Gaju gdje će biti održan pomen.
Na mjestu gdje su šestorica mladića Petar Mitrović, Nemanja Stevanović, Lazar Milovanović, Marko Mitrović, Aleksandar Milovanović i Nikola Milić ubijeni prije tačno godinu dana sada se nalazi spomenik u njihovu čast, a veliki broj građana ćutke, pognutih glava im odaju počast, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu