Sudbine

(FOTO) “Mislio sam da živ neću doći do kuće” Srbin upao u pleme GDJE ŽENE VLADAJU, a zatim je saznao jezivu istinu

Viktor Lazić, veliki avanturista kojem su putovanja najveća strast, postao je poznat kada je obišao svijet "ladom".

(FOTO) “Mislio sam da živ neću doći do kuće” Srbin upao u pleme GDJE ŽENE VLADAJU, a zatim je saznao jezivu istinu
FOTO: ВИКТОР ЛАЗИЋ/FACEBOOK/SCREENSHOT

Advokat po profesiji, a pisac u duši, doživio je nevjerovatne stvari i ne prestaje sa istraživanjem planete. Čini se da mu je cilj da kroči na tlo baš svake zemlje.

A iskustvo iz 2016. godine je mislio da neće preživjeti zbog plemena koje je htjelo da ga oženi djevojkom iz njihovog naroda!

Na put nikad nije krenuo sa punim budžetom, a tamo gdje otputuje uvijek je pronalazio neki posao kako bi zaradio novac za ostatak puta. Kada je diplomirao na Pravnom fakultetu porodica mu je kupila ladu sa kojom je i obišao dosta zemalja.

– Obišao sam više od 80 zemalja, a putujem od ranih tinejdžerskih godina. Nisam siguran kako se ta želja pojavila u meni – čini mi se da je dio mog karaktera, da sam sa time rođen. Putujem lako i prirodno, što nije slučaj sa svima, posebno u nekim težim predjelima. Situacija bombardovanja i zaista teškog putovanja sa našim pasošem, posebno ranije, mada ni sada nije sjajno, svakako su u meni probudili inat da pokažem da je moguće obići svijet sa srpskim pasošem – rekao je Viktor.

Najduže putovanje na kome je bio trajalo je 421 dan, a putovao je “ladom nivom“ do Vladivostoka pa dalje preko Filipina, Indonezije, Kambodže i Istočnog Timora na Australiju. Na tom putovanju proveo je 65 noći u krevetu, u “ladi“ 308, a ostalo na otvorenom, prenosi Stil.

Ono što je interesantno, je to da Viktor uvijek na svoja putovanja nosio lutku Milevu. Pošto uvijek ide sam, kaže da mu je bezbjednije kad ih je dvoje u kolima. Namješta je u toku noći tako da se vidi prvo njena glava, pa kad bi ih neko napao, napao bi prvo nju.

Na putovanju u Indoneziju Viktoru su se dogodile zaista dvije čudesne stvari. Naime, umalo ga nisu oženili u jednom plemenu i upoznao je prave pirate.

– Obe stvari su se dogodile na magičnoj Sumatri: od nesuđene nevjeste pobjegao sam jedva, bježeći preko padina aktivnih vulkana i mjenjajući više prevoznih sredstava. Nisam ja planirao ženidbu, daleko od toga: prostu izjavu da mi se djevojka dopada i malo koketiranja mještani su shvatili kao pristanak na ženidbu i brzo mi već za sutradan priredili veselje. Ja isprva nisam ni shvatio da se radi o mom vjenčanju, prisjeća se Viktor.

Od nesuđenog vjenčanja glavom bez obzira sa tog mjesta bježao je više od 18 sati.

– Ujutru kad sam se probudio počela je ceremonija i ja sam se obradovao da ću imati prilike da vidim njihove tradicionalne nošnje i običaje. Kada sam pitao šta rade, rekli su da je u pitanju vjenčanje, a kada sam pitao čije u čudu su me pogledali i pokazali da je moje. Bježao sam više od 18 sati. U toj bežaniji teško sam se razbolio, da sam čak u trenucima pomišljao da živ neću doći do kuće… Zalutao sam u sledeće pleme, u kome vlada matrijarhat – dakle žene su čak jedine sa pravom vlasništva! Muškarci čak ni svoju odjeću ne posjeduju. Tamo me je liječio lokalni vrač, i tvrdio je da je prethodno pleme na mene bacilo magiju – opisuje Viktor za sd.rs.

Bio i kod Pirata

Za pirate koje je upoznao na Sumatri kaže da nisu ni približno onakvim kakvi su prikazani u filmovima. Opisao nam je, takođe, kako je upoznao brata jednog pirata i završio u njihovom skrovištu.

– Što se tiče pirata, to je tek zasebna priča… U nekim predjelima svijeta piraterija je zanimanje, kao kovač ili obućar… Umjesto da odlaze u kupovinu, oni odu da opljačkaju brod… Slučaj je htio da se sprijateljim prvo sa bratom pravog pirata, a onda me je on odveo u njihovo skrovište u gustom rastinju priobalja Malaka moreuza – priča nam Viktor.

Na pitanje da li su pirati onakvi kave ih čitamo u bajkama ili gledamo na filmovima Viktor kaže:

– To su obični ljudi, kao vi i ja, nastavnici, često kućevni ljudi i domaćini koji na taj način dopunjuju svoje skromne budžete i izdržavaju povelike porodice. Vrlo su moderni. U skrovištu su mi pokazali kako pripremaju napade – nije to ništa ekstremno, mali čamci koji lako prolaze neopaženi, zgodne merdevine od bambusa i brzo vađenje pištolja ili češće kalašnjikova. Ipak, od modernizacije rekao bih da su viski i gazirana pića posebno zastupljeni u džunglama u kojima se pirati kriju. S tim što oni kod kojih sam ja bio retko kidnapuju ljude, već uglavnom pljačkaju namirnice i novac kako bi imali za džeparac, žene i ljubavnice – objašnjava Viktor.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu