Uvjeren je da je to potvrda da Izrael, odnosno premijer Benjamin Netanjahu, nije ništa uradio sam. Doduše, Tadić smatra da se u ovom trenutku ne može sa sigurnošću procijeniti hoće li ovo izazvati eskalaciju ili će, pak, doprinijeti deeskalaciji rata i napetosti na Bliskom istoku, jer je, kako smatra, teško dati procjenu koliko ovo dugo može trajati. Tadić ističe da, kako god to opravdavali, riječ je o prvom u istoriji vazdušnom napadu jedne nuklearne sile na nuklearna postrojenja u nekoj drugoj državi, i to državi koja, navodno, nema nuklearni arsenal. Stvara li se ovim činom, pita se Tadić, presedan za nešto slično i u drugim ratovima? I drugo, kako kaže SAD su od danas i formalno u ratu s Iranom.
– Nije u ratu s Iranom samo Izrael, nego i SAD. Kako u tim okolnostima voditi pregovore? Ko će biti medijator – Rusija, Kina ili EU? – pita se Tadić.
Dva izvjesna scenarija
Prema njegovom mišljenju, postoje dva izvjesna scenarija, koja bi ipak mogla da se dogode. Prvi je da bi ovo moglo da natera iranski režim da sjedne za pregovarački sto, jer time spasava vlastitu kožu, a drugo da prihvati prijedlog EU da se ne odrekne u potpunosti nuklearnog programa, odnosno da ga razvijaju isključivo u mirnodopske svrhe, za rad “nuklearki” i time izbegnu izraelski zahtev da mogu da imaju “nuklearke”, ali s uvoznim gorivom.
Tadić kaže da bi cilj tada bio obogaćivanje uranijuma do 60 odsto, a ne preko toga, jer to bi značilo opet put ka nuklearnoj bombi.
– I druga opcija je da Iran ostvari svoj naum, jer mi ne znamo još je li i gdje Iran sklonio potrebne “potencijale”, jer je za vjerovati da je to učinio s obzirom na dugotrajne najave ovakvog napada – pita se.
Prema Tadićevom mišljenju, to je jedini način da se smiri situacija, ali nije previše siguran u tu varijantu.
Kako napad na Iran može da odgovara Putinu?
Tadić nadalje napominje kako je zapravo ovaj napad na Iran, a pre toga praktičnu likvidaciju Hezbolaha, omogućio rat u Ukrajini.
– Iran je dobar dio svog vojnog potencijala, posebno dronove i protivraketne sisteme, isporučio Rusiji, čime je direktno naštetio sopstvenoj bezbjednosti, a Rusija se nije pokazala kao pouzdan saveznik, jer ne samo da neće, već i ne može da im pritekne u pomoć, ostavljajući Iran na cjedilu, čime je Vladimir Putin pokazao dodatno licemerje i nepouzdanost, kao kada je morao da ostavi sirijskog diktatora Bašara al Asada na milost sudbine. Rusija, zapravo, nema nikakve veze sa tim i nema vremena da interveniše – objasnio je Tadić za Jutarnji list.
Tadić napominje kako je zapravo ovaj napad na Iran omogućio rat u Ukrajini
Jedini problem ovdje, nastavlja Tadić, jeste što skreće pažnju sa rata u Ukrajini, što odgovara Moskvi, a može izazvati rast cijena nafte, što takođe odgovara samo Rusiji, kaže Tadić, i misli da Kina neće “pretjerati” i rizikovati veliki rat, posebno termonuklearni, zbog Irana.
“Promjena režima u Iranu neće ništa promijeniti”
Tadić napominje da ne treba zaboraviti da je izgradnju nuklearne bombe započeo šah Reza Pahlavi, a ajatolah Homeini ju je samo ubrzao. Naime, ističe Tadić, Iran je okružen uglavnom zemljama i režimima sa kojima nema baš dobre odnose, bilo da je riječ o Avganistanu i Pakistanu, Turskoj ili Saudijskoj Arabiji. Stoga, Tadić smatra da čak i eventualnom promjenom režima, ovo se neće “popraviti” i da će nova vlada najvjerovatnije imati isti cilj – da pokuša da napravi nuklearnu bombu, odnosno da ojača svoju bezbednost u takvom okruženju.
Na kraju, Tadić zaključuje da je Tramp izgradio svoju kampanju upravo na tome što se razlikuje od prethodnih “ratobornih” američkih predsednika, ali ne mogu se oteti utisku da je, osim pritiska Izraela kome je očigledno bio izložen, sve ovo uradio da bi poboljšao sopstveni pogoršani rejting unutar SAD.
– Ima velikih unutrašnjih problema sa svojom carinskom politikom i prema migrantima i sa budžetom, tako da mu avantura poput ove, mislim, može pomoći da ojača popularnost kod kuće – zaključuje Tadić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu