Među poginulima je i Milica Adamović (16) iz Kaća, koja je u tom trenutku čekala autobus.
Potresnim riječima građani, poznanici i prijatelji opraštaju se od poginulih sugrađana, a Milici je na Fejsbuku posvećena i srceparajuća pjesma koju je napisao Stefan Simić, jedan od građana koje je ova tragedija i te kako pogodila.
Njegovu pjesmu prenosimo u cijelosti:
Jedna Ona, čekala voz da se vrati kući, ili autobus, da vidi svoje.
Rodom iz Kaća, išla u školu, u Futog.
Sjela na klupu i čekala, ili samo prolazila.
Nije važno
Važno je da je nema.
Jedna ona, u svojoj šesnaesetoj, drugi srednje,
buduća žena, buduća majka, buduće sve.
Zašto?
Zato što je stala tamo gdje nije znala da ne smije.
I kraj, gotovo.
Njeni, umjesto da je dočekaju živu, stići će im…
Zato što neko nije znao da obezbijedi mjesto,
koje treba da bude najbezbjednije u gradu.
Ko će njenom životu da kaže “izvini,”
njenim mladim godinama,
licu na kome vidiš samo ljepotu, ljubav i dobrotu?
Niko i ništa više ne može da je vrati.
Nijedna pjesma, nijedno obeštećenje, ništa.
Svi će plakati za njom, a onda će se život nastaviti.
I od jednog budućeg velikog života
ostaće samo spomenik
i sjećanje na dobrotu, ljubav i ljepotu, koje više nema.
Kome da se obrati njen otac?
Kome da se obrati njena majka?
Nikome.
Pošalješ dijete u školu, vrati se u sanduku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu