Nataša Šavija je otkrila za Blic da je povrede dobila od osobe koja je opsjednuta sa njom.
– Telefon mi je razvaljen, a u njemu imama sve dokaze. Psihopata koji je opsjednut sa mnom mi je ovo uradio. Sada mi je okej, to je bilo prije nekoliko dana. U policiji je sve zabilježeno, nisam podnijela tužbu protiv njega, nisam išla u Urgentni nije ništa slomljeno na meni Bogu hvala – rekla je Nataša Šavija za Blic.
– Fizički sam dobro, hvala Bogu nije bilo nikakvih preloma na tijelo, završilo se na modricama, ali s obzirom da me je bacio preko stola punog čaša i flaša, daleko bilo da se neka razbila i zabola u leđa, pa budem invalid. Daleko bilo, teško mi je da tako nešto uopšte i izgovaram, ali naša realnost je postala nepodnošljiva, negativna, svako malo nasilje, ja se osjećam kao u horor filmu bukvalno. Ovim putem apelujem, slobodno me nazovite kako god želite, ne tražim sažaljenje, nego i ja imam žensko dijete u porodici. Zaista bih voljela da se zakon pooštri i da žene budu bezbjednije. Ja se bukvalno plašim da izađem u dvorište, hoću da ugradim nadzorne kamere, a nemam povjerenja ni u koga ovdje više, psi kad zalaju, ja se plašim da nema nekog ispred… Ovo su zaista ozbiljne stvari – dodala je.
Ona je Instagramu pokazala potpuno demoliran stan, te se osvrnula na prethodno nasilje koje je proživjela i opisala cijeli postupak oporavka.
– Iskreno da vam kažem, kunem se u najsvetije da, porodicu, riječ neću slagati. Bila sam u kući 6-7 mjeseci. Jednom sam sa mamom otišla u restoran na ručak i jednom sa prijateljima i to je to. Spremala sam se za drugu operaciju, listala Instagram i naletjela na njega sa ljetovanja. Ladno je tetovirao pištolj preko slova J koje označava njegovu bivšu djevojku i nosi majicu na kojoj piše “Može mi se”. Ja gledam u kofer i prolazi mi ona horor muzika kroz glavu. Ne znam da li sam u filmu, da li haluciniram…
– Druga operacija je bila pakao, prvo sam čekala u redu na salu na onom pokretnom krevetu, gledala u one pokretne kockice na platofu i razmišljala, neko je odlučio da ja budem ovdje iz hira i jer se ne liječi. Buđenje, pakao. 3 i po sata je trajalo. Doktori me pitaju kako sam, a ja hoću da iskočim iz svoje kože, nešto buncam, vodu nisam smjela da pijem dva dana. Sestrina djeca su me gledala onakvu, rekla sam im da sam pala. Tatu nisam mogla da smirim, ipak sam mu žensko dijete, mama me jadna stalno nadgledala. Imala sam sepsu u međuvremenu.
– Iskreno, ne znam koliko puta sam pomislila da bi bilo bolje da sam umrla. Doktor je rekao da zahvalim Bogu što sam odmah odreagovala jer su me dani ili čak sati dijelili od smrti. Jezivo, ali da se zna da nije bio šamar, bukvalno me je zatvorio u kuću na 7 mjeseci. Da li je to humano? Da li to nije zločin? – zaključila je Nataša na svom Instagram profilu, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu