U selima oko Like stanovništvo se može izbrojati na prstima jedne ruke. Petar Šijan u rodno Prljevo vratio se 2000. godine, nakon pet godina izgnanstva. Kuću, pomoćne objekte i štalu našao je spaljene do temelja.
Sve je svojim rukama ponovo obnovio, nabavio ovde i koze i danas je jedini stanovnik ovog dijela opštine Gračac.
– Ovo su pusta sela. Vratio sam se 2000. Do tada sam bio u Odžacima. Kada sam se vratio, dočekalo me je sve spaljeno. Kuća spaljena do kraja, i dva pomoćna objekta i štala. Sve je bilo spaljeno. Ja sam sve obnovio. Ponovo sam krenuo od nule. Ovdje nisam dobio nijedno pile. Niko mi nije pomogao – kaže Petar za Kvadraturu kruga, koji je svojim rukama sve ponovo izgradio.
Iako ima penziju od 850 kuna što je jedva nešto preko 100 evra, od kojih, kako kaže – živjeti ne može, Petar ima i 23 ovce i koze. Samoću ispunjava radom.
“Samoća može da ubije čovjeka”
Ujutru se bavi životinjama, a uveče sprema večeru, loži vatru, i vrijeme prekraćuje uz televizor i radio, jer da čita više ne može.
– Sada mi je 77 godina, ovdje sam se vratio, nisam imao ni 60. Nedostaju mi ljudi, sav narod se rasturio. Privikao sam se da ne čujem ljudski glas. Dosta dana prođe da ne vidim nikog. Ide zima, to rijedak slučaj da neko prođe – kaže Petar i dodaje:
– Sa tišinom i samoćom živim tako što se uvijek sa nečim zanimam. Posadio sam nove loze, smokve, voćnjak… Sve je to bilo spaljeno.
Iako živi potpuno sam u pustoši Like, rođaci ga nisu zaboravili, pa s vremena na vrijeme ga i obilaze.
– Samoća može i da razboli i da ubije čovjeka, ako se ničim ne zanima. Svako svoje društvo traži – kaže Petar.
Višegodišnja samoća i tišina nije narušila psihičko zdravlje Petra Šijana, koji samo jednom mjesečno viđa ljude. Opština Gračac jednom mjesečno organizuje kombi prevoz od ličkih sela do Gračaca u kojima se ti ljudi snabdijevaju hranom i lijekovima. To je jedina prilika da se oni sretnu i porazgovaraju sa drugima.
– Ovdje želim da se sahranim. Napravio sam grobnicu. Tu mi je sahranjen otac, majka i žena je poželela da se ovde sahrani. Snagu da izdržim čamotinju daje mi volja čoveka za život. Poslovica stara kaže – gdje se zec izleže, tu i glavu gubi. Mnogi su umirali i patili za zavičajem – zaključio je Petar u emisiji Kvadratura kruga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu