Smatra se da je rođen krajem 19. vijeka, najvjerovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu. U Sarajevu je porodica Mandrapa bila poznata kao pobožna srpska trgovačka porodica, blisko povezana sa Starom Sarajevskom crkvom.
Kada je 1941. godine NDH došla i u Sarajevo i širom Bosne i Hrvatske počelo je progonjenje, hvatanje, deportovanje u logore, bacanje u jame i ubijanje pravoslavnih Srba, Jevreja i nacionalnih manjina. Vukašin se sklonio u svoje selo i sakrio u šumi, ali je na kraju ipak završio u Jasenovcu.
U Jasenovcu je Starca Vukašina, koji nije bio mnogo star, ali je krijući se po šumi sav bio zarastao u već prosedu bradu, januara 1943. godine, pogubio ustaša Žil Friganović. To stradanje je opisao doktor Nedo Zec, jedan od preživjelih logoraša.
Friganović, je gledao Vukašina kako spokojnog lica i s nekim nedokučivim mirom posmatra klanje svoje pravoslavne sabraće, pa je riješio da ga dovede prek reda pred iskopanu jamu gdje su bacali ubijene.
Friganović je bio riješen da Vukašinu razbije taj mir i spokojstvo, zatraži od njega da vikne “Živio Pavelić”.
Kako Vukašin nije ništa odgovarao, nego je samo ćutao, ubica mu je nožem sjekao jedno po jedno uvo i nos. Kada mu je zaprijetio da će mu i srce iz grudi izvaditi, ako ne klikne Paveliću, Vukašin je, mirno pogledavši u mučitelja i polako i razgovjetno rekao: “Samo ti, sinko, radi svoj posao!”
Ovaj odgovor i zračeći nebeski mir sa već krvlju pokropljenog lica Svetog Novomučenika razbjesnio je ubicu, pa mu je u bijesu iskopao oči, isjekao srce, preklao mu grlo od uva do uva i onda ga nogama gurnuo u jamu. Mučitelj ubica je ubrzo poludio i sve ispričao u logorskoj ambulanti doktoru Nedu Zecu, koji je ovo kasnije i zapisao.
Svetog mučenika Vukašina vjernici poštuju kao novomučenika. Njegova freska je naslikana u Manastiru Svetog Arhanđela Gavrila u Zemunu i takođe u skitu Jovan Do kod Ostroga, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu