Kupci stanova su ogorčeni, zbog kako kažu, “besprizorne pohlepe” investitora.
– Platio sam stan od pedesetak kvadrata više od 200.000 KM, otplaćivaću ga pola života, a ispostavilo se da nemam gdje da parkiram auto, ako ne kupim parking mjesto ispred zgrade – kaže jedan Banjalučanin koji je kupio stan u novogradnji.
Grupa stanara jedne zgrade u naselju Lazarevo obratili su se redakciji Srpskainfo. Žale se što investitor, kako kažu, “pokušava da proda vanjska parking mjesta ispred zgrade, iako zgrada još nema upotrebnu dozvolu, niti su parking mjesta etažirana.”
– Ta mjesta se nalaze na parceli koja će, po zakonu, biti zajedničko vlasništvo svih stanara i ne mogu se privatno prodavati. Ali, investitor već naplaćuje pravo korištenja parking mjesta kupcima, postavlja fizičke barijere i brojeve, čime stvara lažnu sliku o ekskluzivnom vlasništvu. Time obmanjuje ljude i narušava pravo svih budućih stanara – navodi se u pismu grupe stanara.
Oni su se obratili i Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, tražeći da se ministar Bojan Vipotnik i njegovi saradnici “izjasne” o ovom problemu.
U odgovoru, koji je u posjedu Srpskainfo, iz Ministarstva poručuju da je po važećim propisima investitor dužan da obezbijedi po jedno parking mjesto ili garažno mjesto za svaki stan. Dakle, u prevodu, koliko stanova toliko parking mjesta, bilo u garaži ili na otvorenom.
– Takođe, nesporno je da zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade, pripada zgradi kao cjelini, a parking mjesta se nalaze upravo na tom zemljištu – navodi se u odgovoru, koji je potpisao ministar Vipotnik.
Ali, predstavnici Ministarstva u nastavku se priznaju da se “jedna izuzetno dobra zakonska odredba”, usmjerena na “zaštitu javnog interesa i kvaliteta stanovanja” u praksi – zloupotrebljava.
A šta se to, ustvari, “dešava u praksi”?
Dešava se to da investitor, nakon što završi izgradnju stanova, a prije izdavanja upotrebne dozvole, i dalje, formalno, vlasnik zemljišta uz zgradu. I tu okolnost mnogi koriste da, prije izdavanja upotrebne, uzmu još koju hiljadu maraka. Nije u pitanju zanemariva zarada – zavisno od lokacije “vanjsko” parking mjesto u Banjaluci košta od 2.000 do 10.000 KM.
Investitorima na ruku idu najmanje dvije okolnosti, koje su u posljednje dvije do tri godine zagorčale život mnogim Banjalučanima. Prvo, gužve na parkinzima su dostigle epske razmjere, pa je jagma za parking mjestom postala noćna mora, i drugo, na izdavanje upotrebne dozvole za već gotovu zgradu čeka se i do dvije godine.
A dok se upotrebna na izda, investitor se vodi kao takozvani “knjižni vlasnik” parcele i – eto prilike!
– Činjenica da se investitor odnosno prodavac stanova vodi kao knjižni vlasnik parcele ne daje mu za pravo da prodaje ili mijenja namjenu zajedničkog prostora bez saglasnosti svih etažnih vlasnika – smatraju u nadležnom ministarstvu.
U aktu koji je potpisao ministar Vipotnik čak se jasno ističe da investitor, nakon što je kod notara zaključio prvi ugovor o prodaji stana, praktično gubi pravo da prodaje bilo šta što je u građevinskog dozvoli navedeno kao zajednički prostor.
Ipak, Ministarstvo je nezadovoljne kupce stanova uputilo da se obrate Notarskoj komori RS, jer je za pravne poslove u vezi sa “prenosom vlasništva” obavezan potpis i pečat notara, a Komora “čuva ugled i čast notarijata”.
Poznavaoci graditeljskih prilika i trgovci nekretninama, međutim, tvrde da notari, koliko god profesionalni i časni bili, uvijek malo više “pogoduju” investitorima.
– Svi pogoduju krupnom kapitalu: i političari, i zakonodavci, i mediji, što bi notari bili izuzetak – kaže sagovornik Srpskainfo iz građevinske struke.
Dragan Milanović, iskusni trgovac nekretninama i odbornik PDP u Skupštini grada Banjaluka, objašnjava da je “kvaka”, između ostalog, i u tome što zakonom nije jasno definisano šta znači “obezbijediti” potreban broj parking mjesta.
U većini slučajeva parking mjesta pored zgrada jesu “obezbijeđena”, ali nisu – besplatna, to je imaće ih oni stanari koji ih kupe.
– Investitori koriste ovakvu situaciju, a nema načina da ih neko u tome spriječi, jer oni, i nakon što su prodali stanove, formalno su ostali vlasnici zemljišta- kaže Milanović za Srpskainfo.
Borislav Radić, predsjednik Notarske komore RS smatra da su ključni problem građevinske dozvole koje izdaju Grad Banjaluka ili Ministarstvo za prostorno uređenje RS, a i to što nije jasno definisano šta je “zemljište za zajedničku upotrebu”.
– Nije problem u notarima, mi radimo svoj posao, savjesno i po zakonu i ne pogodujemo ni investitorima niti bilo kome drugom. Problem je u propisima i građevinskim dozvolama – kaže Radić za Srpskainfo.
On podsjeća da se, kada su u pitanju parking mjesta na otvorenom, onaj ko ga kupi ne može uknjižiti kao vlasnik, jer su takvi propisi.
– Mi svaku stranku jasno upozorimo na to, ali ako stranka uprkos tome insistira da kupi parking mjesto, to je njeno pravo – kaže Radić.
On zaključuje da bi rješenje bilo da se jasno propiše da se uz stan, koji kupac uzima, automatski ide i parking mjesto, koje bi bilo jasno definisano i numerisano.
Ali, pošto i nije tako, dešavalo se čak i da Grad Banjaluka otkupi parking mjesta od investitora, tako da stanari mogu parkirati svoje automobile samo ako plate parking kartu, kao i svi drugi građani.
Srećom, već mjesecima, zbog odluke Ustavnog suda RS, kojom su gradski propisi o parkiranju proglašeni nezakonitima, u Banjaluci niko ne mora da plaća parking.
Parkiranje je besplatno, ali nemoguće. Osim za one koji kupe parking mjesto.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu