Tako su za najviše priznanje, Ključ grada sa Poveljom počasnog građanina Banjaluke, ranijih godina predlagani Alija Mamutović, Banjalučanima poznatiji kao čika Ale, te vlasnik “Grand Trejda” Mile Radišić, i američki diplomata Ričard Holbruk, “otac” Dejtonskog sporazuma.
Čika Alu je 2014. godine predložila grupa građana, a Radišića 2015. i Holbruka 2020. godine socijalni psiholog Srđan Puhalo.
Prijedlog aktiviste Miodraga Dakića da čika Ale 2014. dobije Ključ grada peticijom je podržalo skoro 1.500 Banjalučana.
U obrazloženju kandidature je navedeno da je ovaj dobri duh Banjaluke generacije sugrađana učio dobroti, da je dijelio slatkiše djeci i odraslima, bio saobraćajac-amater, ali i izuzetan poznavalac geografije i banjalučkih porodica. Odlikovalo ga je i izuzetno pamćenje, pa su ga zvali i Kišni čovjek.
Podsjetili su i na neobičnu biografiju ovog Banjalučanina, koji je rođen u partizanskoj porodici 1941. godine, a 1944. je tokom bombardovanja Banjaluke teško povrijeđen, što je ostavilo trajne posljedice po njegovo zdravlje.
Ovaj prijedlog 2014. godine odbornici nisu ozbiljno razmatrali. Ali, vremena se mijenjaju. Kada je čika Ale, lani preminuo u 82. godini, odbornik SNSD Bojan Pećanac je rekao da će podnijeti inicijativu da on dobije ulicu ili statuu u Banjaluci.
Čika Ale je, dakle, postao, mejnstrim.
Ni prijedloge Srđana Puhala odbornici nisu shvatali ozbiljno, mada su oni izazvali priličnu medijsku pažnju.
Kada je 2015. predložio Milu Radišića za najviše priznanje grada Banjaluka, Puhalo je detaljno obrazložio zašto smatra da je ovaj graditelj zaslužan za razvoj Banjaluke.
– Mile Radišić je simbol „banjalučkog sna“ i odličan primjer mladim ljudima da se vrijedi boriti za svoje snove, svoj grad i Republiku Srpsku. On je uprkos ratu i tranziciji, a uz pomoć porodice, prijatelja, kumova i drugova, „od trnja došao do Beograda“. Na taj put je krenuo kao vozač, ali je potom završio fakultet, magistrirao i doktorirao, napravio firmu sa nekoliko zaposlenih i sve to uložio u Banjaluku – napisao je tada Puhalo.
Pet godina kasnije za Počasnog građanina Banjaluke Puhalo je predložio Ričarda Holbruka.
– Prema svjedočenju Biljane Plavšić, Ričard Holbruk je spriječio da Armija BiH i Hrvatska vojska približe Banjaluci 1995. godine i tako sačuvao grad – napisao je Puhalo, obrazlažući svoju inicijativu.
Komenatarišući ove svoje poteze, Srđan Puhalo za Srpskainfo kaže da je “deprimiran” što njegovi favoriti nisu dobili nagradu.
– Poslije moja dva zanimljiva, da ne kažem genijalna prijedloga, postavlja se pitanje koga uopšte predložiti da odbornici imaju sluha i da prepoznaju prave vrijednosti koje su meni bliske – kaže Puhalo u svom stilu.
Iako “razočaran” i ove godine je “ozbiljno” razmišljao da pošalje svoj prijedlog, ali je odustao, jer on ne bi ispunio “formalne uslove”, pa bi sav trud bio uzaludan.
– Htio sam da za najviše priznanje grada Banjaluka predložim mješalicu, ali mješalica nije ni pravno ni fizičko lice, dakle, nije ni čovjek ni preduzeće, ni organizacija, pa ne može dobiti priznanje. Ali, to ne umanjuje značaj mješalice za napredak Banjaluke – kaže Puhalo.
U Banjaluci se, kaže, stalno nešto betonira, tako da je mješalica vaćan faktor prosperiteta Banjaluke.
– Utiče mješalica i na privredu, obrće se lova, ljudi rade, namještaju se tenderi. Na kraju krajeva, na šta bi ličila predizborna godine bez mješalice, koja spaja i opoziciju i vlast. Ona je draga i jednima i drugima – kaže Srđan Puhalo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu